Moja kuma nije blogerica, ali nas nekoliko voli čitati. Polako se ufuravala u naš ritam i način i pokušala dokučiti kroz priče, tko je tko i kakav je čovjek. Na osnovu tog je formirala svoju listu omiljenih blogera, koja se malo razlikuje od moje. Ponekad zna upitati, recimo glede neke polemike, šta se to događa, otkud i zašto, pa joj ukratko svojim krhkim znanjem ili slutnjom objasnim. A ponekad, ako prije nego se esemesamo ode na moj blog, pita me što sam tužna, ili ljuta. Za moju radost unesenu u post, najčešće zna razloge, ili ih prepozna zahvaljujući našem prijateljstvu dugom blizu pola stoljeća.
Znam ja biti i dosadna pa joj guram pod oko u nedoba i neki samo moj trenutak radosti doživljen na blog sceni. Kada mi je dojam i želja da ga podijelim jači od realne slike njenog trenutka, ja se ispričam što smetam i cimam ženu koja radi, i još uvijek, uspješno školuje jedno od dvoje djece. No, ona i to odradi čim prije, da mene obraduje.
Negdje prošle godine mi se požalila kako redovito čita jednu od mojih najdražih s liste, , ali ju katkad slabo razumije. Ja se malo iznenadila zaboravljajući ponovo stanje na terenu i podsjećajući je na sve drage ljude i mjesta iz prošlosti, a gubeći iz vida vrijeme koje nas ne čeka na stanicama i odnosi sobom u zaborav, kako ljude tako i dvadesetak godina nekorištene riječi.
No, da ne duljim...dobijem nedavno SMS s naslovom:
„Lipa moja...“
Odmah odgovorim licem s bezbroj smajlića:
Bravo, draga...blažen ti bio svaki pogled na beskraj.
:-))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))...
(Uublished on Jul 14, 2012 by TheLaudis)
Post je objavljen 19.07.2012. u 14:47 sati.