Marketing
Konjanik zadane riječi
Davor Varga: "Dnevnik jednog jumfera", roman, VBZ, Zagreb, 2012.
Cijeli život glavnoga junaka neobičnog imena Moris Antonovič sabijen je unutar korica ovog romana: od ranog djetinjstva pa do smrti, i još malo post mortem. U neimenovanom malom sjevernohrvatskom gradiću začinje se njegov tužan životni put, u obližnjoj se psihijatrijskoj ustanovi skončava, a između te dvije vremenske točke neravnomjerno je raspoređena tužna gomila tjeskobe, razočaranja, straha, frustracija, boli, grotesknih doživljaja koje Morisa, praunuka ruskog emigranta i jednog od anonimnijih vitezova novog vala, guraju sve dublje u glib.
Ovaj bismo roman mogli okrstiti egzistencijalističko-naturalističko-filozofskim, pronaći ćemo u njemu i podosta deluzijskih i oniričkih epizoda, milijardu književnih, glazbenih i filmskih referenci (neke od njih su i zamke za mediokritete, primjerice navod o "filmovima braće Pasolini"), poneku zajedljivu opasku na društveni i politički sustav (kroz roman se provlače čak i oprečni stavovi pojedinih likova prema liku i djelu Josipa Broza Tita), dio životnog puta glavnoga junaka obilježen je i kratkotrajnom ali burnom rokerskom karijerom, no jako često će nam se, iza ponekog dovršenog poglavlja, učiniti da ovaj roman čitamo pogrešno.
Ima tu naime zgodnih epizoda o odrastanju, ali nije to klasični bildungsroman; ima tu mnogo zgoda vezanih uz seksualno sazrijevanje glavnoga junaka, ali nije to ni roman za tinejdžere, čak bože sačuvaj; ima tu mnogo alkohola, mnogo seksa u želji, pokušaju ili mašti, droge (ne kod glavnog junaka, on se ne drogira već samo pije), putovanja, ali daleko je to od Bukowskog; završetak je obilježen očiglednom propašću, moralnom, tjelesnom i duševnom, ali nije to stoga ni neka naturalistička socijalna drama.
Što je onda ovaj roman? Teško je reći i da je zabavan, jer čitajući neke scene, asocijacije nas vuku prema onim jačim sredstvima za čišćenje i dezinfekciju iz reklama s očajnim domaćicama. A opet, kad bih rekao da ja ovaj roman vidim kao ispovijest o neuspjeloj potrazi za pravom ljubavlju i o izjalovljenom slijeđenju vlastitih snova, ispalo bi puno banalnije i nezanimljivije nego što doista jest.
Dnevnik jednog jumfera je potencijalni veliki hit, ali sa žaljenjem predviđam da će se ovaj roman tumačiti vrlo pojednostavljeno, dakle krivo. Jer, životna priča Morisa Antonoviča vrlo je složena i slojevita, i njeno dešifriranje može nas povesti prilično neočekivanim pravcima. Primjerice, u pravcu definiranja takvog Morisovog životnog stava da je bolje naškoditi sebi nego svijetu, što stoga jer je svijet u cjelini, a život kao vrijednost pogotovo, prelijep i prevrijedan da bi se itko smio usuditi ugroziti ga svojim svjesnim zlodjelom, pa čak i nemarom i nesposobnošću.
U jednom od svojih političko-filozofskih promišljanja Moris nam poručuje da on nije sposoban biti "konjanik zadane riječi" zato jer sebe vrednuje kao "nakaradu i monstruma", iako takvih puno više, pa čak i vrlo aktivnih u svom zlo-djelovanju, ima "tamo negdje vani". To je jedno moguće tumačenje Morisove sudbine.
Drugo će zvučati previše sladunjavo za ovako žestoku prozu kojom je opisan život glavnoga junaka: Morisova neuspjela potraga za ljubavlju, površno vidljiva u njegovim neuspjesima u ostvarenju seksualnog kontakta sa ženama, uvjetovala je njegovu egzibicionističku nekonvencionalnost s obilatom potporom u alkoholu, ali koja zapravo prikriva gotovo potresni manjak samopouzdanja i ikakvog samopoštovanja.
(Objavljeno u Glasu Istre, 24. ožujka 2012.)
Post je objavljen 19.07.2012. u 14:20 sati.