Marketing
Jedno mjesto za sve nas
Merita Arslani: "Anđeli će samo zaspati", roman, Naklada Ljevak, Zagreb, 2011.
Roman prvijenac novinarke Merite Arslani "Anđeli će samo zaspati" na posljednjem je Sajmu knjiga u Puli nagrađen Kiklopom za debitantsku knjigu godine. Čitajući prva poglavlja moram priznati da sam se malo začudio čime je ovu uglednu nagradu zaslužio roman koji, u svome razvojnom dijelu, nije bitno drukčiji od ljubića koji se tiskaju na pastelno ružičastom ili svjetloplavom papiru te umeću u časopise poput Glorije. Pa i dobre dvije trećine romana proći će a da ćemo još uvijek sumnjičavo vrtjeti glavama mrmoljeći u bradu u kakvu smo to sapunicu zalutali, pak ćemo u nevjerici opet okretati zadnje korice gdje u kratkim blurbovima "Anđele" hvale i Miljenko Jergović i Ante Tomić, zaobilazno navješćujući da su čitajući rukopis prolazili kroz iste takve dojmove… a dočitavši ga, Tomić je čak napisao da "sad jedva čeka umrijeti". Strpljenja, dragi čitatelji, strpljenja.
Jest da dolazi prilično kasno, ali doći će, negdje potkraj knjige, spoznaja da je ovaj roman baš takav kakav treba biti. Nakon rečenice "Ne bojiš se biti obična, a to je rijetkost", kojom se jedan od likova obraća glavnoj junakinji romana, potpuno će se razići magla čuđenja zašto je sve u ovom romanu tako jednostavno, zašto je pripovjedački stil tako lapidaran, zašto radnja tako jasno teče od precizno orisanog početka do nedvojbeno naviještenoga kraja. Ajde recimo da će osjećajnije čitatelje završna poglavlja čak i ganuti, u najpozitivnijem smislu riječi.
Posljednjih godina navikli smo prozu u kojoj bitan fabularni upliv imaju nadnaravna bića, stvari i pojave definirati žanrovskom odrednicom fantasy. Odavno se fantasy literatura oslobodila pod-pod-žanrovskih okova bića iz germanskih mitologija te, u našim krajevima, prigrlila s jedne strane bića iz puno bližih nam lokalnih mitologija, a s druge strane iz religijskih mitologija. Anđeli su nadnaravna bića koja nalazimo u više mitologija i religija, ne samo u kršćanskima, no kad se anđeli kao subjektivizirani likovi (a ne kao metafore, simboli ili potencijali) pojavljuju u djelima naših pisaca, logično ih vezujemo uz kršćansku vjeru i mitologiju, odakle nasljeđuju prepoznatljiva svojstva, sposobnosti i zadaće.
Merita Arslani je anđele i svijet, odnosno dimenziju odakle oni dolaze, ipak odlučila malo modificirati, možda čak i - demokratizirati. U ovom romanu, osim anđela i ljudi, nema drugih okvira njihova djelovanja, nema Raja i Pakla, nema Boga i Vraga, nema vrline i grijeha kao razlikovnog kriterija. Anđeli su ljudima čuvari, brinu o njima, i sprovode ih do onog svijeta, gdje temeljem zasluga iz ljudskog života ljudi nakon smrti mogu također postati anđeli (ali i ne moraju), a i anđeli sami mogu napredovati u hijerarhiji koja je više funkcionalna nego zapovjedna. "Onaj svijet" je, proizlazi iz "postavki" ovog romana, samo jedan, odnosno, kako ponovno glavnoj junakinji objašnjava njen anđeo-čuvar: "Jedno je mjesto za sve nas, ne možemo to izbjeći."
Zaplet romana je, rekosmo, prilično očekivan: jedan od po stažu mlađih anđela čuvara dobiva zadaću da svoju štićenicu u prilično mladoj dobi pripremi za "prelazak", a jedina prepreka bezbrižnom obavljanju tog zadatka je sređivanje emocionalne popudbine, kako njene, tako i, pomalo neočekivano, njegove.
Anđeli Merite Arslani zadržali su podosta od svojih predsmrtnih ljudskih osobina, pomalo su tvrdoglavi, jogunasti, ne slijede slijepo naredbe i autoritete, već svoje misije nastoje ispuniti i uz ponešto improvizacije, uvijek naravno u dobru svrhu. Zapravo je, iako će se autorica tome možda malo i protiviti, ovaj roman također lijep doprinos širenju i upotpunjavanju domaćih književnih žanrovskih kanona o anđelima, kanona koji su tek u formiranju budući da se uz ovaj, još svega jedan noviji domaći roman ("Koprena" autorice Tine Šut) bavi ovom vrstom nadnaravnih bića.
(Objavljeno u Glasu Istre, 07. siječnja 2012.)
Post je objavljen 18.07.2012. u 22:00 sati.