Marketing
Jedu mu iz ruke
Željana Giljanović: "Tajkun", roman, Profil, Zagreb, 2011.
Prvi roman Željane Giljanović "Banana split" doživio sam kao odličan, duhovit i pametan; drago mi je da je postigao uspjeh i da je sasvim zasluženo postao hit. Drugi roman iste autorice "Karlin način", nažalost, bio je blijeda kopija prvog. S trećim romanom se iskupila: ponovno smo dobili izuzetno kvalitetno napisan zabavni roman koji se duhovito obračunava i s nekim aspektima današnjice koji su u najmanju ruku nezgodni.
Zbrojimo li pojmove "tajkun" i "Split", apsolutno je jasno o kome bi se u ovome tekstu trebalo raditi, to je čak u svome pomalo euforičnom pogovoru prepoznala i Mani Gotovac, no ja bih ipak pošao drugim tragom. Jer, naime, tajkun Mate Motika iz romana Željane Giljanović nije ni blizu liku i djelu Željka Keruma.
Mate Motika, glavni lik ovoga romana te na neki način u istoj osobi i pozitivac i negativac, jest besramno bogat. Temelji njegova bogatstva su lokalna cementara i lokalna mljekara, od njih se proširio na ugostiteljstvo i malo-pomalo stekao sve čime prosječni tajkun u ovoj državi i inače redovito raspolaže: stabilnu suprugu, problematičnu djecu, nezasitnu ljubavnicu, ogromnu vilu, nekoliko jahti, veze s političarima koji mu "jedu iz ruke", ali i s mafijašima kojima je dužan usluge još iz vremena vlastitog uspinjanja. Nadalje, kao osoba i kao karakter taj je tajkun neobrazovan, priprost, neinformiran, nevješt s modernom tehnikom, ali vješt s novcem, oprezan i podozriv kod ulaska u nove poslove, nepovjerljiv, nimalo naivan, ali vrlo podložan nekoj svojoj osobnoj etici, sustavu vrijednosti koji ga zapravo navodi da usprkos svim materijalnim postignućima bude nekako nezadovoljan. U klasične tajkunske osobine ovog lika također spada da je svoje bogatstvo počeo stvarati doista vlastitim rukama i radom, ali su se onda jedna za drugom počele ukazivati zgodne prilike koje bi bilo glupo ne iskoristiti. Mate Motika je tako, kao već gotovo i formiran lik, u isti mah bogat i skrban, pošten i lukav, bahat i dobroćudan, odan i nevjeran i te njegove dualne osobine nakon uvodnih poglavlja romana daju solidnu dramaturšku podlogu za neizvjestan razvoj daljih događanja u dva oprečna pravca.
Željana Giljanović je, za razliku od većine drugih domaćih pisaca koji su se osmjelili pisati o novopečenim domaćim tajkunima, mafijašima i političarima (po modelu "tri u jedan"), odabrala svog glavnog lika povesti boljim putem. Ono što je u njemu simpatično postupno će prevladavati i nadvladavati iskušenja "tamne strane", sve do katarze kroz koju će tajkun Mate postati ono za što smo i ranije slutili da je predodređen - postat će dobar čovjek i dobročinitelj. Takav nas ishod, međutim, ne treba razočarati, jer ćemo mogućih negativaca koji će se u takvom profilu do kraja romana potpuno izbrusiti zateći napretek, od crkvene hijerarhije (koja ucjenom želi od Mate preuzeti većinski paket dionica Hajduka), preko političara, koji svoju moralnu pokvarenost potvrđuju i drugim oblicima izopačenosti, pa sve do negdašnjih partnera mafijaša koji se nakon neuspjelog pozivanja na dugovane usluge drznu i na neke konkretnije poteze. Kolateralne žrtve Matinog puta prema dostojnijem životu bit će sitniji emocionalni prevaranti, a ekscesi s njima učvrstit će obiteljske veze i među članovima obitelji, roditeljima i djecom podijeliti ne samo svijest o grubosti života, već i altruističke porive, kao i zajedništvo u poimanju granica poštenja.
Na tom putu preobrazbe primitivnog tajkuna u tajkuna koji s razumijevanjem i uvažavanjem nastoji poboljšati kvalitetu vlastita suživota s bližom i širom okolinom, dobro ćemo se nasmijati, uživati u čistom i tečnom jeziku i dijalozima, u duhovitim epizodama i vješto prikazanim moralnim dvojbama. Kada to zasluže, pojedine likove stiže i malo bespoštednija i oporija poruga, ali u cjelini značajka je ovoga romana dobrodušnost i blagost, optimizam i vjera u ljude, ali nimalo banalno, već pripovjedački vrlo pametno, simpatično i vješto.
(Objavljeno u Glasu Istre, 24.prosinca 2011.)
Post je objavljen 18.07.2012. u 21:43 sati.