Svima nama su glave pune problema. I tako, jednom šetnjom od ulice Nad lipom pa sve do glavnog nam trga, uvijek dragog grada Zagreba, poznatog Jelačić placa, imam nekako preveliku minutažu za razmišljanje. Trešti mi u ušima neke tamo rock grupice bivše Jugoslavije. Vidiš kako te nitko ne doživljava baš ni 5 posto. Who cares? Ne misliš ni ti o njima. A kad ono, prođe tu i tamo koja suknjica za koju nije bilo dovoljno materijala pa je krojačica uzela stvar u svoje ruke i napravila to nekako skladno. Malo popuhne vjetar i eto belaje. Bauštelci kopaju po centru Zagreba, ali nikada im ne promakne ako je suknjica malo kratka. Eh, zašto sad nebi malo fučkali. Nek' se zna 'ko je tu faca. Ali mi se nekako čini da to tetu s kratkom suknjicom baš i ne zanima previše. Istina je da je Zagrebački holding milijarde u minusu, ali se fontanice rade na Cvjetnome pa ovim našim bauštelcima svaki dan bolji od onog prije. Da ne bi slučajno nestalo čarolije zviždanja.
Malo ogladniš. A Bože dragi, imaš ti dosta šetnje spomenutom relacijom. Treba se malo okrijepiti. Na Cvjetnome uvijek fina klopa u onoj Boniti. Zovem to 'Leteći obrok'. Po novome: 'Najsimpatičniji leteći obrok'. Naručiš uredno klopu, dobiješ svoj kalorični sendvič i obično ljudi idu dalje. E, ne može ovog puta. I baš imam malo viška vremena. Pojavio se genije. Taj bi staru baku koja se utrkuje do sjedišta u tramvaju nagovorio za bakšu. A znamo kak' su škrte i bezobrazne. I baš mi se sad odjednom pije kava.
„Striček, može jedna kavica?“
Mladi gospodin, nosi 'cvikse', al' mu tako dobro stoje, to nije za povjerovati. Čovjek zviždi. Ispada da većina ljudi koji rade u Zagrebu stalno zvižde. Ali ovaj je 'gospon' nekako raspjevan svaki dan.
Pravi mali raj: sjediš na visokoj drvenoj stolici, piješ kavicu, zapališ koju uz svoju dozu kofeina i konobar je još uvijek onaj isti. Popravi ti raspoloženje i ostavlja dojam kako je lijepo raditi posao ugostitelja.
Na odlasku, nemam srca da mu ne ostavim bakšu jer je bio prokleto ljubazan.
„I kakva je bila kavica?“
Odgovaram sa smješkom od uha do uha. Osjećam se tako djetinjasto.
„Odlična! Vidimo se opet!“
Post je objavljen 17.07.2012. u 18:54 sati.