Svako vrijeme pokušava napisati svoje vječne riječi. Ono nešto što će ga lansirati u besmrtnost i što će ga činiti drugačijim od svega ostaloga. Ovo mjesto je dokaz da se misli mijenjaju i da "vječne" riječi ne mogu odoljeti promjenama. Ipak i ovo vrijeme mora dobiti svoju priliku. Svako vrijeme treba dobiti priliku. Značenje riječi neće promijeniti tok vremena i "veliki dizajn" neće saviti svoje čelične strukture postojanja jer je netko nešto rekao. I pretvorit ćeš se u pepeo zajedno sa svojim riječima, ne zaboravi. Samo ponekad, riječi mogu dobiti svoju moć i djelovati snažno i neuništivo.
Ovo je prije svega osobno. Proklela bi me samo zato što to ovdje pišem. Znam da ti ništa ne znači, ali moram ovo negdje reći kad tebi već osobno ne mogu. Obraćam se jednoj osobi. Ovdje je samo iz razloga da ona to vidi. Ostali strvinari i lešinari se mogu naslađivati koliko god žele. Bitno mi je samo da dođe do nje.
Unatoč mojim sadašnjim i budućim pokušajima da postanem besmrtan, trenutno sam smrtnik. Moje riječi su, sukladno gore napisanom, bezvrijedne. One su prolazne, a i moji osjećaji su takvi. Oni će nestati, ako ne prije, mojom smrću.
Tebi će to možda malo značiti i za tebe će to biti samo moja "taktika", ali moram napisati što mi leži na duši.
Vjerujem da postoji nešto što je vječno i nešto što će prkositi vremenu. Ako treba, to će se manifestirati u fizičkom svijetu i dokazati tišinom, ustrajnošću i koncentriranošću tijela. Čistoća ima neke svoje prednosti. Iako sam mnogo puta želio sjesti na tron relativnosti, postoje stvari koje riječi pokušavaju relativizirati, ali stvari u svojoj biti ostaju nepromijenjene. Ljubav je jedna od tih stvari. Riječ toliko prodana zbog svoje mnogostruke iskorištenosti. Želim da se izmisli još izraza za ljubav u našem jeziku pa da ne moram bogohuliti svaki put kad pokušam ovdje otvoriti svoje srce. Svako spominjanje ljubavi danas podsjeća na romane u sumrak i djevojčice i mladiće koji misle da su osjetili ljubav samo zato jer su se naježili.
Želio sam reći da vrijeme ne može zaustaviti ono što se osjeća duboko u sebi. Kada vidim svijet i njegove gadosti, vidim tvoje žalosno napušteno lice koje mora biti među tim ljudima. Ti bez svog spasitelja, ja bez svoje spasiteljice.
Odabrani da budemo, odvojeni odlukom. Možeš biti među njima, ali nisam siguran da li možeš biti sretna. Možeš biti s nekim drugim i izgledati sretno, ali ja ću sumnjati. Isto vrijedi i obrnuto.
Vrijeme i udaljenost ne mogu uništiti osjećaj povezanosti. Mogu biti sam i boriti se, ali uvijek ću duboko u sebi znati da nisam sam i da se ne borim samo za sebe. Borim se par ljudi. Kad gledam u zvjezdano nebo, vidim tebe na tratini kako ležiš i smiješ se. Nikad nismo bili skupa na livadi, ležali i proučavali zvijezde. Naša livada, nadam se, doći će.