Zadnjih dana svjedočimo pregovorima između Vlade i predsjednika nekih sindikata.
Sindikalci su se međusobno posvađali, izvrijeđali, razmijenili optužbe, bavili se rastezanjem prljavog rublja i na taj način odradili odličan posao za one koji su sjedili na suprotnoj strani pregovaračkog stola i slatkorječivo ih pozivali na partnerstvo.
Očito nekim ljudima jako godi kad ih visokopozicionirani političari nazivaju partnerima, kad ih tapšu po ramenu jer su tolerantniji od drugih, kad ih uvjeravaju da zajedno rade posao od općeg interesa.
Zbog ugode koja se rađa iz takvog odnosa suprotne strane, a koja ima moć…. neki sindikalci zaboravljaju da njima jedini partneri mogu i smiju biti njihovi članovi, a koje predstavljaju na tim pregovorima. Predstavnici vlasti, a u ovom slučaju i poslodavca nisu i ne mogu biti partneri, nego su suprotna strana u pregovorima, koja brani svoje interese, a koji su u suprotnosti s interesima onih koje sindikalci predstavljaju.
Propisima su jasno propisane ovlasti jednih i drugih. Sindikalci su obavezni braniti prava i interese svojih članova… i tu je za njih kraj priče.
Čitam izjavu jedne sindikalke kako se na pregovorima sjetila popisa dužnika (njenih susjeda) za komunalije, koji je izvješen u njenoj zgradi… pa joj je eto puklo srce i ona je potpisala, jer je svjesna teške situacije u državi.
Ufff… koja je to demagogija! Kakve veze imaju njeni susjedi s njenom obvezom da štiti prava i interese svojih članova?! Njeni susjedi nisu siromašni zbog nje, sindikata i njenih članova, nego zbog nesposobnih političara (bivših i sadašnjih) koji su ovu državu doveli u ovakvo stanje. Nije na njoj da se za boljitak svojih susjeda bori preko leđa svojih članova. To može raditi tako da se uključi aktivno u rad kućnog savjeta i to sa ovim pregovorima nema nikakve veze. Da sam joj član tužila bih je zbog te izjave…. jer je javno priznala da je zanemarila svoje obveze iz zakona, jer je u obzir uzela neke druge okolnosti za koje nije odgovorna, a time ugrozila prava i interese svojih članova.
Abveršek mi je prije bila simpa… ali ovih dana sam je malo bolje upoznala i moram priznati da osjećam mučninu u želucu kad je gledam kako se uljuljkala u ulogu tolerantne sindikalke koja spašava državu, brine o općem interesu, odrađuje posao u nadležnosti politike…. Na njoj se vidi da se osjeća miljenicom…. Dotaknuo ju je osjećaj moći i danas si dozvoljava u javnosti davati izjave tko ne bi nikako smio biti sindikalni lider. Kao da o tome ona odlučuje, a ne članstvo pojedinih lidera. Očito su joj se jako pomiješale kruške i jabuke…. pa više ni sama ne zna koje su njene ovlasti i za što je odgovorna. Ona je nakon ovog potpisa i ponašanja koje je šetala ovih dana za mene žuta sindikalka.
Ribić mi nikada nije bio pri srcu. Zadnjih godina sam često zbog njega okretala očima ili odmahivala rukom. Prethodnih dana se nad njim provodi medijska hajka od novinara, koji u strahu za svoj posao odrađuju posao za politiku. Pokušavaju ga prikazati netolerantnim luđakom i redikulom.
O Ribiću nakon ovih pregovora mislim puno bolje nego do sada. Mislim da je sve odradio u okviru svojih ovlasti i da se njegovi članovi trebaju ponositi načinom na koji ih je predstavljao.
I potpisnici, kao i oni koji nisu potpisali ostaju bez određenih prava… s tom razlikom što potpisnici više nemaju nikakvih prava na prigovoranje jer su se dobrovoljno odrekli tih prava, a Ribićevi članovi imaju pravo na utuživanje i ako ne bude političkih pritisaka na sudove… oni će te sporove dobiti, a država će imati veću materijalnu štetu no da je isplatila sve ono što je sada tako traljavo ukinula.
Znači…. članstvo je izgubilo u svakom slučaju… samo što su Ribićevi članovi u povoljnijem položaju, jer imaju pravo na tužbe.
Vladajući su donijeli proračun u koji nisu ukalkulirali svoje obveze koje su kolektivnim ugovorima preuzeti. Znači… oni su odluku o kresanju donijeli prilikom donošenja proračuna, a ne na ovim pregovorima. Ovi pregovori su farsa i igrokaz za narod. Ako se unaprijed zna da novac u proračunu za te obveze ne postoji, tada se nema o čemu pregovarati. To je jednostrana odluka Vlade, koja je u ovom slučaju i poslodavac. Vlada je već donošenjem proračuna, a u kojemu nije predvidjela svoje preuzete obveze prevarila radnike. Proračun nije donosio Ribić.
Sada se pakira Ribiću da će njegovi članovi ostati bez parstotinjak kuna zbog njega.
To nije istina! Ne otima Ribić, nego otima Vlada. Abveršek se u ime svojih članova dobrovoljno odrekla nekih prava i interesa svojih članova, a Ribić im do kraja nije popustio i tako je ostavio svojim članovima mogućnost za daljnju borbu.
Čitam danas kako se novinari snebivaju jer Ribić ministre oslovljava imenom. To je doista nepristojno i odraz je Ribićevog osobnog odgoja… ali kakve to veze ima s pravima radnika?!!! Radnici imaju pravo za svoje predstavnike odabrati i nepristojne ljude. Vladajući narod često nazivaju stokom pa se novinari oko toga previše ne uzrujavaju. Mogu se složiti da je to nepristojno, ali još je nepristojnije od licemjernih novinara koji oko toga dižu galamu, a da bi se zataškalo bitno.
Ribić, sasvim sigurno ima svojih mana i svojeg prljavog rublja iz prošlosti. To također nije predmet ove priče i sve te žute tričarije služe da bi nam odvukle pažnju s bitnog.
Bitno je da je Ribić odradio odličan sindikalni posao i ne da nije luđak i redikul… nego nevješte političare, koji su bili previše bahati pa su zaobišli struku, voza ko šmrkavu dječicu.
Ni s jednim od ovo dvoje sindikalnih čelnika nemam nikakve veze… ali da me kojim slučajem predstavlja Spomenka Abveršek ja bih sasvim sigurno istupila iz tog sindikata, a da me zastupa Ribić… rekla bih: BRAVO!
Post je objavljen 16.07.2012. u 21:47 sati.