Pregled posta

Kuna kao hrvatski novac

Kuna as Croatian Currency
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.

Hrvatski povjesničar Tade Smičiklas u svojoj “Poviesti Hrvatske” za razdoblje od 900-1102. g. piše: “U nas nosi na primjer dukat naziv byzantinus (razumieva se solidus), ili samo solidus ili libra t.j. funta zlata, ili romantus t.j. rimski dukat. Ima znakova, da je bilo i drugoga novca osim byzantinskoga, a to držimo da je bio hrvatski, kada se govori: auri obrizi, solidi setirici i t.d., manji novci ili “denari” bili su svakako domaće kovi. Dakako DA SU ČISTO HRVATSKI NOVAC BILE KOŽICE OD KUNINE ILI KUNOVINA. Možemo im i cienu u zlatu pokazati. Tri kunine predstavljale su vriednost jednoga funta zlata, t.j. jednoga velikoga carskoga dukata.”

Prvi hrvatski novac sa slikom dragocjene životinjice kune, koja je obitavala u Slavoniji i na našim jadranskim otocima, te drugdje, pojavio se u XIII stoljeću. Prema hrvatskom numizmatičaru Ćiri Truhelki (koji taj novac naziva slavonski banovac) taj se novac prvo kovao u Pakracu 1256-1260. g., a poslije u Zagrebu do 1384. g. Ivan Rengjeo, također hrvatski numizmatičar, mišljenja je da se novac počeo kovati 1237. g. Novac je srebren, veličine 15 mm. Na prednjoj strani (licu) prikazuje, između dvije zvjezdice, kunu u trku, kao znak Slavonije i njezin grb, a naokolo je natpis na latinskom jeziku. Na drugoj strani (naličju) je dvostruki križ, ispod njega dvije okrunjene glave okrenute jedna prema drugoj, a u visini donje prečke križa stavljene su sigle koje označuju ili kovnicu, ili ime kralja, hercega ili bana. U visini gornje prečke križa vidi se polumjesec i zvijezda - stari grb Slavonije. U pisanim ispravama ti se slavonski dinari nazivaju: denarii Zagrabiensis, denarii banalis, moneta usualis. Kako ga je zvao puk, ne znamo; možda kuna ili kunica. Novac je kolao u granicama vlade slavonskih banova: na sjeveru od Drave i Dunava i na jugu od Velike i Male kapele, uključujući i cijelu Bosansku Posavinu. U to vrijeme bosanski banovi nisu kovali novac, pa su slavonski dinari bili u prometu u cijeloj Bosni, a radi odlične kvalitete, rado su primani i u Mađarskoj, gdje je kolao kraljevski novac koji, usput rečeno, u Hrvatskoj nije bio platežno sredstvo. Kao dobar novac, oponašale su ga i kraljevske ugarske kovnice. Natpis na licu novca preko 100 godina nije se mijenjao, te glasi: MONETA REGIS (ili DUCIS) PER SCLAVONIA. Temelje je banskoj komori postavio ban Stjepan iz roda Guth-Keled (1248-1259) otvaranjem kovnice u Pakracu u posjedu vitezova reda sv. Ivana. Bilo je to u vrijeme vladavine hrvatsko-ugarskoga kralja Bele IV (1235-1270). Prije slavonskoga novca u prometu su bili frizatici.



Stari ljudi, sa otoka Krka, iz vremena početka Kraljevine Jugoslavije i prije, se sjećaju, kako su s kožicama kune u trgovištu Senju nabavljali potrebnu robu u trgovinama. Kuna je vrijedila kao novac. Sve to ukazuje na tradicionalan naziv - kuna.

Stoljećima iza pojave kovanog novca sa slikom kune u XIII. stoljeću, kuna se ne pojavljuje na novcu koji je kolao Hrvatskom. Istom 1934. g. pojavljuje se promidžbeni srebrenjak od 5 KUNA Ustaškoga pokreta u iseljeništvu, kovan u Mađarskoj.



Autor ovog rada u svojem članku “Kerdićevi modeli novca u vrijeme Banovine Hrvatske (1939-1941)” tiskanog 1988. g. navodi bilješku Nike Bjelovučića pod naslovom “Neka hrvatska imena novca” u kojoj kaže da zajedničko Ministarstvo financija t.j. Kraljevine Jugoslavije treba uvesti neke hrvatske nazive za novac pa se spominje uz “novčić” i “kuna”. Ovo potvrđuje činjenicu da se o kuni kao hrvatskom nazivu novca raspravljalo i prije stvaranja NDH t.j. za Banovine Hrvatske (1939-1941).

Tek dolaskom Nezavisne Države Hrvatske (1941-1945), državne su vlasti opet uvele vlastiti novac. Tom su prilikom izdate Zakonske odredbe o novcu NDH od 7.7.1941., gdje se u 1. članku navodi da je novčana jedinica KUNA (KN) koja se dijeli u 100 banica. Zatim slijedi Zakonska odredba o izdavanju sitnoga novca NDH od 25.9.1942., te Odredba o državnoj kovnici 30.9.1942., kao i druge odredbe u 1944. g. Kovani je novac kreirao poznati hrvatski medaljer Ivo Kerdić . (čiju 40-tu obljetnicu smrti slavimo 1993. g.).

Taj se novac po ljepoti može staviti u vrh kovanoga novca tadanje Europe, iako je šteta, što su to samo probni komadi izuzev 2 Kune u cinku koja je bila u prometu. Kuna se kuje u Zagrebu. Pored kovanog novca tiskane su neobično lijepe papirne novčanice (koje su bile u prometu) sa starohrvatskim obilježjima.





Zemaljsko Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske već 1943. g. raspisuje zajam, kako bi pokrilo nastale troškove rata. Zajam je raspisan u dinarima, odnosno kunama. Prema tome, kao što je u NDH službena valuta kuna, tako i partizanske vlasti na svojim službenim novčanim izdanjima koriste kunu kao sredstvo plaćanja.

Pitamo se, koji su to dinari na obveznicama zajma 1943? Dinari Kraljevine Jugoslavije nisu u izradi i prometu od 1941. g., dinari okupirane Srbije sigurno nisu vrijedili na području NDH (Hrvatska i Bosna). To su imaginarni (nepostojeći) dinari. Ostaju samo kune. One su bile platežno sredstvo, što se vidi iz privremenih potvrda. Partizani svoje valute nisu imali.



Opet je trebalo proteći pola stoljeća da Hrvatska ostvari svoj vlastiti novac. Proglašenjem Dana državnosti Hrvatske 30.5.1990. g. te Ustava RH 22.12.1990. g. stečeni su uvjeti da se to oživotvori. Prvo je uveden, kao privremena mjera, hrvatski dinar. Nakon što je država bila zapljuskivana brojnim prijedlozima o nazivu nove hrvatske novčane jedinice. Sabor je, većinom glasova, 29.7.1993. odlučio da se nova hrvatska valuta zove KUNA, a dijeli se u 100 lipa. U javnim anketama, većina se ispitanika izjasnila za kunu. Predlagatelj imena kuna u Saboru je Ante Klarić. U pozivnom je natječaju za nacrt novoga novca sudjelovalo 7 hrvatskih umjetnika: Kosta Angeli-Radovani, Kazimir Hraste, Želimir Janeš, Kuzma Kovačić, Velibor Mačakutin, Damir Mataušić i Stipe Sikirica. Dajemo prikaz novca nositelja druge nagrade prof. Stipe Sikirice. Koliko sam upoznat od mjerodavnih osoba, kalupi će se izrađivati u Njemačkoj, a samo kovanje u Zavodu za novac u Zagrebu, koji je nabavio nove strojeve. Nove kune bi se trebale pojaviti u lipnju 1994. g. zapravo na Dan Državnosti RH.



Podaci o novcu iz doba hrvatskih narodna vladara (T. Smičiklas) dokazuju da je kuna bila veoma cijenjena i da je njena koža u trgovini vrijedila kao novac. Zašto onda apostrofirati naziv kuna vezujući ga samo za kompromitirajuće razdoblje NDH. Konačno, zar Hrvatima za NDH netko može oduzeti pravo da razmišljaju u duhu tradicije. Iz prikazanog znamo, da su oni i prije i poslije tog razdoblja jednako mislili.

No unatoč svim tim povijesnim činjenicama i tradiciji u hrvatskom narodu, da bi se izbjegle nesuglasice, ja sam još 1990. g. u “Hrvatskom rubikonu” 4.7.1990. g. predlagao naziv za hrvatsku novčanu jedinicu CROATICA (hrvatica) ili CROAT, po kojoj bi se iz naziva novca znalo u Evropi i svijetu, da se radi o hrvatskoj državi, koja nije velika, pa ni dovoljno poznata.

No taj prijedlog nije naišao na razumijevanje vlasti, iako bi možda bio najprispobodniji današnjici, i ne bi trebao izazivati nepotrebna i štetne polemike i optužbe.


Literatura

1. Tade Smičiklas: Poviest Hrvatske, Prvi dio - knjiga IV od 900-1102. g. Zagreb 1882. g. strana 297.
2. Ciro Truhelka: Slavonski banovci. Sarajevo 1897. g.
3. Ive Mažuran: Iz povijesti hrvatskog novca, Vjesnik 27.9., 28.9., 29.9., 30.9. i 1.10.1993, Zagreb.
4. Gjuro Krasnov: Numizmatika VII, Kerdićevi modeli novca u vrijeme Banovine Hrvatske (1939-1941) Zagreb, 1988., strana 62-66 :
5. Gjuro Krasnov: Croatica ili tomislavac. Hrvatski rubikon, srpnja 1990.
6. Gjuro Krasnov: Kuna na hrvatskom novcu. Matica hrvatskih iseljenika Zagreb br. 10/1993, Zagreb.
7. Albert Pick: Standard Catalog of World Paper Money, München.


Autor: Gjuro Krasnov
Izvor: Obol, br. 46, HND, Zagreb, 1994.

Ključne riječi: novac, Hrvatska, kuna
Keywords: currency, Croatia, kuna


Coins, Banknotes & Militaria Store - www.CBM-store.com

Post je objavljen 13.07.2012. u 11:42 sati.