Marketing
MILJEVAČKA SE AKCIJA MOŽE USPOREĐIVATI S MASLENIČKOM
BRIGADIR IVAN BAČIĆ, ZAPOVJEDNIK 113. BRIGADE HV-a U VRIJEME AKCIJE MILJEVCI
— Sve nedoumice oko nekakve samovolje i samoorganiziranja ove akcije, čime se spekulira do danas, proizvoljne su i neistinite. Imali smo generalnu direktivu načelnika Glavnog stožera HV-a da u slučaju težega kršenja primirja, neprijateljskog pokušaja pomicanja crte razdvajanja, masovnog progona ljudi i ubijanja udarimo svim snagama i oslobodimo koliko god možemo hrvatskog teritorija — kaže brigadir Bačić.
Piše: Davorka BLAŽEVIĆ
Brigadir Ivan Bačić u mirovini je od svibnja 1995. godine. Ovaj rođeni Miljevčanin u vrijeme akcije oslobađanja Miljevačkog platoa bio je zapovjednik 113. brigade HV-a. U brigadu je došao na početku listopada 1991. i osobno su ga iz Splita, kako govori, doveli tadašnji šibenski čelnici Božo Erlić i Paško Bubalo na prijedlog tadašnjega zapovjednika Zbornog područja Split Marka Viduke.
Kako je došlo do akcije Miljevci? Je li to bila samoinicijativna akcija 113. brigade ili je ipak zapovijed stigla "odozgo"?
— Sve nedoumice oko nekakve samovolje i samoorganiziranja ove akcije, čime se spekulira od početka miljevačke operacije do danas, potpuno su proizvoljne i neistinite. Pitam se tko bi na sebe preuzeo takvu odgovornost da povede na svoju ruku ljude preko Krke i Čikole do Miljevaca? Imali smo generalnu direktivu načelnika Glavnog stožera HV-a generala Antona Tusa da u slučaju težeg kršenja primirja, neprijateljskog pokušaja napredovanja i pomicanja crte bojišnice, masovnijeg protjerivanja ljudi iz tih sela, ubijanja i zlostavljanja, svim snagama odlučno udarimo na neprijatelja i oslobodimo koliko je god moguće hrvatskog teritorija. To je bila obveza svih zapovjednika HV-a, ali neki zbog straha ili manjka hrabrosti to nisu činili, pa su na žalost od početka rata do Oluje ostali na istoj crti bojišnice i ni metra hrvatske zemlje nisu oslobodili.
Što je izravno utjecalo na odluku da se ide upravo na oslobađanje miljevačkih sela?
— Osim činjenice da se nastavio egzodus i onih malobrojnih Hrvata što su ostali na Miljevcima, da su ljudi ubijani i maltretirani, da je neprijatelj stalno pokušavao probiti crtu razdvajanja, jedan od odsudnih razloga za ovu operaciju bila je i okolnost što je cijeli vodovodni sustav Šibenika i zagorskoga dijela općine bio ugrožen s Miljevaca i Nos Kalika, kao i napajanje električnom energijom. Prijetilo je i potpuno devastiranje i razaranje Nacionalnog parka Krka, ali i Visovca koji je bio izravno pod Mladićevim topničkim udarom. Sve su to bili razlozi zbog kojih smo se odlučili na oslobađanje Miljevaca i to smo odradili časno i pošteno, da bismo danas doživjeli da ovu akciju nitko više ne shvaća, niti tretira ozbiljno kako je ona zaslužila. Nakon ove pobjedničke akcije njezini su zapovjednici čak kažnjeni, od Krunoslava Mazalina pa nadalje.
Zašto se to dogodilo?
— Kompletan zapovjedni kadar koji je sudjelovao u toj akciji pao je nakon nje. Bez obrazloženja, a ja sam osobno ukoren od Predsjednika RH ispred 200 časnika. Oslobađanje Miljevačke visoravni i Nos Kalika narod u cijeloj županiji, pa i šire, dočekao je s ushitom. Ovom smo akcijom dokazali svima da smo respektabilna snaga koja može u svakom trenutku neprijatelja udariti gdje god hoće. A udarili smo tamo gdje se najmanje nadao i došli pod Knin već u ljeto 1992., što je bila velika stvar. Nismo slučajno odabrali baš 21. lipnja, dan otvaranja Međunarodnog dječjeg festivala u Šibeniku. Neprijatelj je bio potpuno iznenađen, zatečen. Tom je akcijom 113. brigada stekla iznimnu reputaciju, i zato nam je žao što se danas oslobađanje Miljevaca tako tretira. Ni jedan osloboditelj za sudjelovanje u ovoj operaciji nije ni nagrađen ni pohvaljen, nije dobio ni čina ni priznanja. Dobrim dijelom je za to zaslužna »šibenska kužina« koja je sad punom parom proradila. A da su lokalni šibenski čelnici znali iznuditi od vrhovnika potporu, sasvim sigurno bi tada bio oslobođen i Drniš. A onda bi se Martić pitao gdje bi svoj barjak vio.
Neprijatelj je tada pretrpio strahovite gubitke, a Miljevci su se našli i pred Vijećem sigurnosti UN-a!?
— Da, jer su neki uvjerili mirovne snage kako na Miljevcima žive Srbi, pa su dolazili tamo tražiti pravoslavne crkve i srpsko pučanstvo. Kada su shvatili da tamo oduvijek žive Hrvati, prašina se slegla. Inače, neprijatelju smo u toj akciji uništili 10-ak tenkova i oklopnih vozila, zarobili 20 - ak vojnika, šest haubica, veliku količinu oružja i streljiva, a imali su i mnogo poginulih. Koliko god smo pretrpjeli kritika od domaćih čelnika, toliko nas je posebno zaboljela izjava jednog visokog državnog dužnosnika, koji je i danas na visokoj funkciji, kako i nisu sigurni da ta akcija nije djelo strane obavještajne službe, a ne HV-a?! Miljevačka akcija može se uspoređivati samo s Maslenicom u kojoj su sudjelovali najbolji sinovi HV-a. A oslobađanje Miljevaca izvele su samo postrojbe 113. i 142. brigade, bez ičije pomoći.
AKCIJA MILJEVCI 21. - 23. LIPNJA 1992.
Oslobođeno 108 četvornih kilometara
Akcija oslobađanja Miljevačkog platoa u ljeto 1992. god. imala je iznimno strateško, vojno i političko značenje. Bila je to prva veća oslobodilačka akcija Hrvatske vojske u Domovinskom ratu koja je potvrdila HV kao respektabilnu vojnu silu. Tijekom trodnevne vojne oslobodilačke operacije neprijatelju su naneseni veliki gubici u ljudstvu i borbenim sredstvima, a postrojbe 113. i 142. brigade potpuno su oslobodile svih sedam miljevačkih sela, prostor od oko 108 četvornih kilometara, s kojega je najveći dio žitelja bio otjeran u progonstvo.
U kasnim noćnim satima 20. lipnja 1992. postrojbe 113. i 142. brigade neprimjetno su se ubacile na okupirano područje Miljevačkog platoa, a u rano jutro 21. lipnja došlo je do obračuna s neprijateljem i počela je velika bitka za oslobađanje tih prostora.
Odlučnim udarom ubačenih izviđačko-diverzantskih skupina po neprijateljskim položajima, te udarima po prednjoj crti obrane, srpske su snage razbijene i poražene već potkraj prvoga dana akcije. Postrojbe HV-a ovladale su cijelim platoom i organizirale obranu dosegnute crte bojišnice, pripremajući se za očekivani neprijateljski protunapad koji je i uslijedio 23. lipnja. No, neprijatelj je razbijen i dotučen uz velike gubitke. U bijesu i nemoći zbog poraza, srpske su postrojbe bjesomučno otvarale topničku paljbu po Šibeniku i prigradskim naseljima. No, nikada više neprijatelj se nije uspio ni za korak približiti miljevačkoj visoravni.
Izvor: Slobodna Dalmacija
Post je objavljen 15.07.2012. u 10:25 sati.