Kupim pola lubenice u dućanu, kako za par sitnica bojkotiram plastične vrećicene a ceker nisam uzeo, nosim je na dlanu pa na putu do doma pumpam bicepse. Tri puta lijeva, tri puta desna... Usred treće serije, netom što zakrenem za ugao, iznenadi me slatka djevojka crne kose i uhvati u prilično glupom pokretu. (Ne)srećom, ne ferma me ni pol posto. Ne mogu bit siguran, nosila je sunčane, ali čovjek intuitivno osjeti kad se gleda kroz ili kraj njega.
Užasno me živcira indiferentnost meni privlačnih djevojaka spram slučajnih prolaznika. Gleda u pod, mobitel, ili je skrivena pod kišobranom, ali ne baca pogled, ne okreće glavu, ne otklanja kišobran, ne poduzima apsolutno ništa da bi bar krajičkom oka provjerila tko joj to ide u susret, s kim se mimoilazi. Zapravo ni ne znam jel mi privlačna ili nije, čak dolazim u napast da se sagnem i provirim pod kišobran, a nju kao da to ništa ne zanima, kao da nitko nije bitan, ona kao da je tu samo u prolazu. Mislim, i je samo u prolazu. Ali kaj da to nisam ja nego, ne znam, Tom Cruise ili Ewan McGregor!? Pušta da svijet (doslovno) prolazi kraj nje.
To mi se ne sviđa.
Protestiram.
Ne znam kako doduše, ali protestiram.
Post je objavljen 14.07.2012. u 21:21 sati.