Čitam ovu sapunjaru o pregovorima kolektivnih ugovora za ljudstvo na tzv. "državnim jaslama". I sve mi se svakim danom čini sve gore i gore.
Kao prvo - Vlada nije učinika (u ovih punih 6 mjeseci) kako bi barem krenula u neku vrstu restrukturiranja - barem tamo gdje se može restruskturirati (državne firme) kako bi smanjila broj šefova, broj službenih automobila, broj razbacanih lokacija (unamljenih stanova) raznih agencija i sl... Za početak bi bila dobra i jedna opaka revizija. Svega i svačega.
Svojedobno je u našem preduzeću napravljena slična revizija - korištenja mobilnih aparata (i to u doba kad su oni stvarno nešto vrijedili, novčano) - opa - pronašli su se službeni mobiteli u teta čistačica (ali one su bile u rodbinskim vezama sa nekim bivšim direktorima), da ne spominjem u "vlasništvu" ljudi koji uopće ne rade kod nas tj. imaju veze s nama, ali nisu djelatnici naše firme. Isto tako su se po rangiranju u hijerarhiji (de fakto potrebi posla jer je dio osoblja "na terenu") dodijelile tarife korištenja. Pa više nije moglo dijete napraviti bjesomučan račun sa skijanja u Austriji jer mu je bilo dosadno pa je pričao sa društvom doma i sličnih primjera "pojeo vuk magare".
Pa je jednom odlukom ukinuto pravo višegodišnjeg rada naših bivših šefića/direktora - penzionera ugovorom o radu (mladi nikako da napreduju kad su dotični i s penzijom u džepu vedrili i oblačili, da ne velim koje su to bile cifre na naravno tajnim ugovorima o djelu). I ne, nije to svatko mogao raditi. O ne ne.. Skoro da su neki plakali...
Isto tako je donešena odluka o broju osoba u poslovnim jedinicama/službama, pa ih je dosta spojenu u veće, naravno u skladu sa opisom posla. Naime, desilo se da je bilo hrpa direktora (raznih službi/jedinica) s manje od desetak duša s kojima su kakti radili .. A zna se što direktor (osim plaće) ima pravo konzumirati - od sl. auta do skupih mobitela, laptopa (nekad kad su bili skupe kante) i dr.
Ima još primjera, no to bi sada ulazilo u poslovnu tajnu, pa ću se na ovome zaustaviti.
No dobro, da se vratimo doktorima, medicinskim sestrama, učiteljima, narodu po raznim državnim uredima i tko li je već u tom kompletu...
Ne mogu se oteti dojmu da ukidanje dodatka na staž može biti produktivno za jednog profesora. Tj. zaposliš se kao profesor - i dobiješ prvu plaću kao i stara profesorica pred penzijom.. Znam da su zapravo radni zadaci i jednoj i drugoj isti, no ipak. To je struka u kojoj ne možeš napredovati po nekakvim stepenicama, pa da ti plaća raste s povećanjem težine posla. Ili znanja.
Drugo - priča o regresu i božićnici - regres mnoge firme u privatnom sektoru tj. industriji ne dobivaju već godinama, i naravno da je nama s ove strane čudno da oni drugi dobivaju. Ali što je išlo - išlo je..
Ako usred ljeta ne dobiješ tih nešto kuna - nekako ćeš bez njih proživjeti (tako i tako je pitanje tko uopće ide na more, da ne velim da si u radno doba mojeg oca mogao s regresom deset dana na more, te je ostalo i za sladoled djeci), no ne slažem se da se ukine božićnica. Može ona biti smanjena na neku simboliku, ali bi tako dobro sjela u trenutku velikih računa za plin, druge rate za školske knjige i prve za zimske jakne/cipele djeci. I sugurna sam da bi se ta dotična božićnica tako i tako zavrtila u sustavu jer bi bila potrošena. Jer je ipak vrijeme darivanja, purice, crvenih stolnjaka i sl...
No da. Ono što piše o varanju na dnevnicama, putnim troškovima i mjestima boravišta/prebivališta (razne vikendice bez kućnog broja) kako bi se dobilo što više para (da ne spominjemo utaju poreza zbog neplaćanja prireza!) to je opće poznata stvar koju nitko u sustavu nije htio čačkati. Ali da bi se to moglo uzburkati - sigurna sam da bi. Kod nas su u određenom trenutku određenim osobama nudili premještaj u mjesto koje im piše u osobnoj, pa su brzo pristali na ukidanje takve "povlastice" te u kratkom roku riješili pitanje stvarnog mjesta boravka, a time i putnih troškova.
Znam da sve pišem previše idealistički i da je sve teško provesti jer kad nemaš gazdu od krvi i mesa, teško je raditi sebi na štetu.
Isto tako razni ravnatelji, direktori i kako li se zovu šefovi dotičnih jedinica dolaze i odlaze bez ikakvih posljedica za dobar ili loš poslovni rezultat. I odljev hrpe novaca za koje se zna da su izmišljenje. Jer onaj koji je pokušao nešto riješiti je bio brzo progutan od sustava i svojih političkih kolega.
Pa sad nek svatko pati tko nije bio dovoljno promoćutan da se prijavi da živi u prababinoj kući na pustom otoku, a zapravo hoda pješke pet minuta do svojeg ureda....
Post je objavljen 14.07.2012. u 16:08 sati.