Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/gogame

Marketing

Jedno poslijepodne u knjižnici 'August Cesarec' kod Tržnice Kvatrić u Zagrebu



Četvrtak 12. 07. 2012.

Prošle su godine uz Zvonkovo ustrajno obilaženje gradskih knjižnica. Upoznao je jednu zanimljivu igru. Osjetio je ono što je u njoj, i njome, i više od igre. Bilo je to ono što čovijek osjeti kao poruku. Poruka je to koja bistri um i otvara nas prema nama samima, a time i prema drugima, jer istinski nismo sami. Sami ni postojati ne bi mogli. Često razgovaramo Zvonko i ja, pa to znam.
Još davno živio je netko, pa i mnogi, zagledani u sebe, i čudo koje životom imenujemo. Misli su im slične bile kao i nama sada. Ovom igrom premostile su vrijeme, nama veliko vrijeme. Igra ta je kao ples nad međom suprotnosti. U našoj vještini nalaženja njihove ravnoteže, pronalazimo put. Na tome putu smo mi sa našim viđenjima i poimanjima života kroz odnose suprotnosti. To nas i ova igra uči; igra koju zovemo 'go'.
Obilazi tako Zvonko zagrebačke knjižnice susrečući mlade koji traže zanimljivosti i pokazuje im ovu igru. Čini to u vremena školskih praznika, kako bi što manje uzimao učenicima vrijeme za učenje i ostale školske obveze, jer ispunjenjem njih mladi otvaraju vratas svom priznatom pozitivnom razvoju.
Na leđima mu je oteži ruksak, u kojem nosi kamenčiće, bez kojih nema igranja goa.
Najavio sam mu svoj dolazak na takovo druženje na Kvatriću.
Dolazim sa malim kašnjenjem, a u tišini knjižnice nalazim Nevena i Zvonka. Igraju partiju goa. Partija je to, u kojoj Zvonko ukazuje na bitne vrijednosti koje utječu na tok njen. Priključujem se komentiranjima.
Nailazi jedna mala Tea sa mamom i gledaju što se tu zbiva. Neki crni i bijeli kamenčići i tri, na izgled, ozbiljna čovjeka raspravljaju o nekim vrijednostima njihovih položaja na ploči. Primjetismo se i kratko objašnjavamo, onako informativno, što to radimo. Mama, profesorica povjesti, nešto je čula o tome. Put ih odvodi dalje i nas tri nastavljamo igrom kamenčića.


Vizuelnu ljepotu goa nadmašuje ljepota igre mogućnosti u njoj...:)

Zvomko odjednom veselo
najavljuje trojku u dolasku. Moj slabi vid ih ne nazire, ali uskoro su tu. Zvonko ih predstavlja: 'Arijan četri kamenčića, Roko četri kamenčića i Davor jedan kamenčić.' Toliko mora svatko od njih zarobiti protivničkih kamenčića za pobjedu.
Zvonko prepušta spomenuti trojac meni. Stavljamo tri ploče 9x9, po jednu pred svakoga od njih, i krećem istovremenom igrom sa njima u tri partije.
Kako ćemo igrati? Zna se koliko svaki od njih treba zarobiti. Malo prije smo čuli. Pitaju me koliko ja moram? Kažem im da to nije bitno i da ćemo igrati svaki svoju partiju dok ne zarobi koliko treba. To ih malo zbunjuje, a ja dodajem, da se ne igra za moju pobjedu, nego njihovu. Sve što im zarobim, vratim im u kutiju.
Trudili su se, ali nekako nisu uspjeli zarobiti potrebno.
Sve ovo ne bi imalo većega smisla, da ne slijedi pouka. Oni bez nje ne vide i ne razumiju što se to događa u igri koja im je zanimljiva.
Slijedi moje kazivanje i objašnjenje onoga što i kako sam to radio.
Dobro urađen posao sastoji se najvećim dijelom u dobroj pripremi. Pripremao sam uvjete da vam uhvatim kamenčiće. Nisam žurio sa hvatanjem. Stvarao sam utjecaj na prazni dio ploče, i tako, ustvari, ograđivao prazan prostor. Vaši kamenčići su bili razštrkani i lako postajali plijenom. Igrao sam go na prostor i tako zarobljavao vaše kamenčiće. Go i atari-go su ista igra, uz manje tehničke razlike.
Ako stavite kamenčić na mjesto moga prostora, lako ga uhvatim, jer se dodavanjem novih kamenčića nemate prostor za razvijanje. Sputani ste ogradama moga prostora. Tako sam pripremio hvatanje. Pobjeđuje onaj koji ogradi veći prosror. Tako se atari-go pretvara u go. Pogledajte kako to rade Neven i Zvonko na velikoj ploči.
Arijanu i Davoru je pažnju privukla partija Zvonka i Nevena, a Roko je odigrao još nekoliko partija samnom na maloj ploči.
Približilo se vrijeme zatvaranja knjižnice, pa smo priveli kraju našu igru.
Zvonko me obavijestio da sada slijedi ovdje pauza za go i da nezna kada će nastaviti. Ako tko želi dalje igrati, pozivam ga svaki utorak u Folku u knjižnicu 'Ivana Brlić Mažuranić' u Laurenčićevoj 8 u Folnegovićevom naselju. Utorcima od 17 sati, kao i ovdje.
Zanimljiva je, a i poučna ova igra kamenčićima... :)
Da, a sutra smo na turniru u Karlovcu!

bl. Muradenu


Post je objavljen 13.07.2012. u 16:19 sati.