Marketing
Blaženi Česlav iz Poljske
17. srpnja
Blaženi Česlav, prvi prior samostana u Wroclaw je vrlo tajanstvena osoba. Ne zna se točno kada i gdje je rođen, ali se može pretpostaviti da se to dogodilo oko 1175. godine.
Poznato je da je bio rektor u zbornoj crkvi u Sandomierz, koji je zajedno s biskupom Krakowa i njegovim suradnikom kanonikom Jacintom Odrowaza, krenuo početkom trinaestog stoljeća u Rimu. Pretpostavlja se da su sva tri pripadala poznatoj plemićkoj obitelji Odrowaza.
Blaženi Česlav poljak
U Rimu kao diocezanski svećenik 1220 - 1221, upoznaje sv Dominika, te oduševljen njegovom osobnošću i karizmom, zajedno s Jacintom pristupa dominikanskom Redu. Bio je jedan od prve braće Reda sv. Dominika, koji je sa žarkom revnošću ispunio primljeno poslanje da propovijeda i širi Red. 1222. zajedno s nekoliko drugih dominikanaca, vratio se preko Austrije, Moravske i Češke u Krakov, gdje osnivaju samostan u kojem se bave propovijedanjem i pastoralnim radom.
U 1225. biskup Praga pozvao dominikance u češku prijestolnicu. Tamo je Česlav poslan s nekoliko braće. Tako je Česlav postao osnivač dominikanske obitelji u Češkoj. Nakon što je utemeljio samostan u Pragu odlazi u Wroclawu na poziv mjesnog biskupa. Tamo su dominikanci dobili na upravljnje župnu crkvu.
Kapelica blaženog Česlava dominikanca
1233. je izabran za provincijala, te je po dužnosti sudjelovao na Generalnom kapitulu u Bologni, i kanonizaciji svetog Dominik u Rimu (1234).
Nakon završetka mandata provincijala postaje prior samostan u Wroclawu, gdje ostaje do svoje smrti. U Wroclawu se bavio propovjedanjem, organiziranjem kateheza, u samostanu je otvorio utočište za gradsku sirotinju, odakle zrači njegova dobrotu i osjećaj za siromašne, tako da je čak i za života uživao zasluženu reputaciju svetosti. Legenda kaže da je njegovom molitvom spriječeno razaranje grada Wroclawa tijekom najezde Mongola 1241.
Česlav je umro 15. srpnja 1242, a pokopan je na glasu svetosti u Crkvi sv Adalbert, vjerojatno u kripti ispod svetišta. Briga za blaženika izviješćuje o izvanrednim milostima, i čudima što se pripisuju njegovu zagovoru.
U ranom 17. stoljeću oživljava kult blaženog Česlava, između ostalog kroz proces beatifikacije i pisanjem monumentalne biografiju pod nazivom Tutelaris Silesiae. Nakon pomnog ispitivanja vjerodostojnosti tih čuda, i pažljivo provedena procesa za beatifikaciju, Sveta Stolica je proglasila Česlava blaženim. Beatifikacija je svečano je proslavljena sa svim sjajem i raskoši kako u Rimu tako i u Wroclawu.
18. listopada 1713. papa Klement XI odobrio kult Blaženik za dominikanace i nadbiskupije Wroclaw, a 1753. Klementa XIII ga proširiti na sve poljske biskupije.
Sarkofag sa tijelom blaženog Česlava
U 17. stoljeću, nakon posvete nove zbora, njegovi posmrtni ostaci preneseni su ispod oltara u južnog tranzeta. Od 15. stoljeća pa sve do ranog 18. stoljeća, Česlavove relikvije se čuvaju u Kapeli od muke.
Kad su se nakon drugog svjetskog rata poljski dominikanci vratili u Wroclawu od svoje crkve, našli su samo ruševine i pepeo. No, među tim ruševinama ostala je netaknuta nekim čudom kapela s grobom blaženog Česlava.
Blaženi Česlav je 1963. odobrenjem pape Pavla VI, proglašen suzaštitnikom grada Wroclawa uz sv Ivana Krstitelja. Već nekoliko godina nastojanjem poljske dominikanske provincije vodi se proces za proglašavanje svetim blaženoga Česlava.
Ikonografija ga prikazuje s vatrenom kuglom, ili stupom od ognja nad glavom, koja je po predaji, bio je puštena tijekom opsade Wroclaw na Tatara. Drugi su mu atributi: misionarski križ, kalež, otvorena knjiga Evanđelja, hodočasnik osoblje, ljiljan, monstranca, krunica.
Kapela blaženog Česlava
Kapela svetog Česlava Odrowaza je sagrađena između 1711. do 1718, u vrijeme beatifikacije. Svečanosti posvete kapele koja je održana u to vrijeme bili su među najimpresivnijim u baroknom Wroclaw. Kapela je dobila bogatu skulpturalni barokni ukras zahvaljujući F. Mangoldtu Weberu. Velika brončana plaketa i natpis na latinskom jeziku daje kratak životopis Blaženik.
Na ulazu arkada su nalaze kipovi dva svetaca dominikanskog Reda - svetog Dominik i svetog Jacinta. U središtu oltar je sarkofag ukrašen s reljefnim prizorima iz života blaženika. Iznad oltara nalaze se pozlaćeni reljefi, od kojih jedan pokazuje blaženog Česlava u borbi protiv Mongola. Freske predstavljaju nebesku slavu sveca.
Dvije velike slika na platnu pokazuju dva izvanredna događaja u životu blaženika: obraćanje mongolskog poglavica i liječenje umirućeg dijeteta.
Iz Starih konstitucija Reda propovjednika
(ASOP 2, 1895.-1896., str. 622-624.)
Naš je Red otpočetka ustanovljen osobito radi propovijedanja i spašavanja duša.
Budući da po zapovijedi Pravila trebamo imati jedno srce i jednu dušu u Gospodinu, pravedno je da mi koji živimo pod jednim pravilom i pod istim zavjetovanjem budemo jedinstveni u obdržavanju kanoničke redovničke ustanove.
Ta jedinstvo što ga treba čuvati unutra u srcima njeguje i predstavlja jednolikost koja se izvana obdržava u ponašanju. To se jamačno može primjerenije i potpunije obdržavati i držati u sjećanju kad je napisano što treba raditi; kad ono što je napisano svima svjedoči kako treba živjeti; kad nikome nije dopušteno išta svojom voljom promijeniti, ili dodati ili oduzeti.
Naime, ako bismo i najmanje stvari zanemarivali, malo-pomalo bismo nazadovali. Ipak neka predstojnik u svom samostanu ima vlast osloboditi braću od nekih propisa kad mu se ponekad čini da je to korisno, pogotovo od onih propisa za koje mu se čini da priječe studij, ili propovijedanje, ili korist duša.
Poznato je, naime, daje naš Red otpočetka bio ustanovljen osobito radi propovijedanja i spašavanja duša, pa naš studij mora prvenstveno i s vrlo velikim marom biti usmjeren da mognemo biti od koristi dušama bližnjih. Onima koji su prikladni, kad budu morali ići propovijedati, neka prior dadne pratitelja, kako mu se bude činilo da je primjereno njihovu vladanju i dostojanstvenom nastupu.
Oni će, primivši blagoslov, otići i svagdje se vladati čestito i redovnički, kao muževi koji se žele brinuti za spasenje svoje i drugih, kao evanđeoski muževi koji slijede stope Spasiteljeve govoreći u sebi s Bogom ili s bližnjima o Bogu; izbjegavat će prisnost sa sumnjivim društvom.
Kad pak idu da vrše službu propovijedanja ili inače kad putuju, nek ne primaju ili nose zlata, srebra, novac i darove, izuzevši hranu, odjeću, potrebnu obuću i knjige.
Svi koji su određeni za službu propovijedanja ili studij moraju biti slobodni od materijalnih briga ili upravljanja vremenitim dobrima kako bi lakše i bolje mogli ispuniti povjerenu im službu koja se odnosi na duhovna dobra, dakako, osim slučaja da nema nikoga drugoga koji bi se pobrinuo za potrebno, budući da se katkada treba baviti i svakidašnjim potrebama.
Post je objavljen 17.07.2012. u 00:46 sati.