U tišina svoga bila nestajem.......postojati prestajem...
jer sve oko mene i u meni
posvećeno jednoj ženi
nije dovoljno da opstane
smisao svega postane
padam
rasipam se kao boca od stakla
rasut pred vratima pakla
uzdišem ne bojeći se vraga
ipak priznajem
toliko si mi draga
oslonac moga svijeta
ili samo latica cvijeta
cvijeta koji polako vene
cvijeta koji nema sjene
hej živote opako greško
zašto je voljeti teško....
U tišini svoga bila nestajem..postojati prestajem..
Post je objavljen 12.07.2012. u 23:28 sati.