Marketing
Vlastitim stopama
Svijest zna biti čudan suputnik.
Kraju kakofonija životnih savjetnika, psihoterapeuta, pa i vlastito mantranje, kako trebamo uvije biti svjesni; sebe, drugih, situacije, namjere, okolnosti...
Jer, što sam svjesniji, to teže slijedim svoje stope – natrag, u nesvjesno. U neopterećeno, neracionalizirano, nemjerivo. U iskonsko.
I tek ponekad, pokušavajući kročiti baš tim svojim stopama iz nekog davno prošlog života, nepovratnog do sigurnosti romansiranja, prožme me drugo paralelno vrijeme; imena, mirisi, zvukovi. ... na tren ...
Već iduće krckanje grančice, lavež psa, vibracija mobitela vraća me; progurava me, grubo, beskompromisno, kroz preuska vrata vremena, i gubim ritam koraka svojim stopama, istim, davnim, duboko usječenim u mene samog...
I onda to jesam ja, i nisam.
... a bio sam, i prošao ...
Post je objavljen 11.07.2012. u 08:45 sati.