A večeras ....
večeras bih možda mogla pisati
nešto onako najintimnije
možda o prljavim tabanima koje sam ostavljala
svud po snježno bijelim pločicama
plešući salsu oporavljena ramena
razgibanih bokova,
obnovljenih tokova,
dajući kisika periferiji mojih tetiva,
svjesno i namjerno,
zamišljajuć da je sve ovo zapravo
brazilska vrućina,
a ja kuham i kuham,
čarobnjački kuham
za veliku obitelj
s puno musave nasmiješene dječice,
dok se šire zamamni mirisi
slanih inćuna i ružmarina,
i kopra i krastavaca,
i bosiljka i rajčica,
i patišona mladih iz mojega vrta,
tankih, uskih zelenih mahuna,
i bez ikakve ljepljive čežnje za ikim
i bez neke drame za kraj,
i bez teških riječi,
klonulih očekivanja
potvrđenih strahova
kojima ljubav
tako nekad prolazi
bosonoga vitko preko večeri
ja
bosim petama
osjećam zemlju,
imam važnijeg posla od voljeti te,
zavodim ljeto u naponu snage
njegovog raskošnog krvotoka,
plešem oponašajući
svjež ljetni vjetar u krošnjama noćnim,
slobodna i od tvoje i od moje čežnje i tuge
pravo pravcato dijete ljeta
oslobođena u obilju
prizivam sebe
odljubljena i sretna...
i krećem s rijekama.......
u svježinu
u sutra.
.
apdejtak.....................................................:)
Post je objavljen 09.07.2012. u 22:58 sati.