čiji je to anđeo očiju plavih,
osmijeha nevinog... osjećam
to dijete, čujem glas anđela
što s visina spušta se do
moje blizine....
... ćutim da osmijeh taj blaženi,
dječji, anđeoski želi mi reći
nešto pomirljivo, drago duši,
znam , dobro znam koliku snagu
i radost životnog htijenja,
osmjehom svojim, šalju,
ta prekrasna, nebeska, bića...
znam anđele, znam i prepoznam
te u svojoj blizini, oči tvoje
kao more i osmijeh velik kao gore,
žele mi reći nešto lijepo, toplo,
pomirljivo, ljubavno...
ONO ZBOG ČEGA POSTOJIMO.........>.....
Post je objavljen 07.07.2012. u 00:28 sati.