Marketing
UMJETNOST GUBLJENJA
ONE ART
( Elizabeth Bishop)
The art of losing isn't hard to master;
so many things seem filled with the intent
to be lost that their loss is no disaster.
Lose something every day. Accept the fluster
of lost door keys, the hour badly spent.
The art of losing isn't hard to master.
Then practice losing farther, losing faster:
places, and names, and where it was you meant
to travel. None of these will bring disaster.
I lost my mother's watch. And look! my last, or
next-to-last, of three loved houses went.
The art of losing isn't hard to master.
I lost two cities, lovely ones. And, vaster,
some realms I owned, two rivers, a continent.
I miss them, but it wasn't a disaster.
--Even losing you (the joking voice, a gesture
I love) I shan't have lied. It's evident
the art of losing's not too hard to master
though it may look like (Write it!) like disaster.
Neobično je lako, isuviše je lako naviknuti se na gubitke.
To činim već podosta godina. U tome sam majstor.
Art of losing something is not too hard to master, mada ti se činilo kao katastrofa.
Gubitak vremena, živaca, gradova, ključeva, jednog djetinjstva.
Osjećaja.
Pogotovo onih stvari kojima se čini da je i svrha da se izgube.
Jednom, jer su krhke, prolazne, peludne.
Otpustiš nešto, jer znaš da ti ne pripada.
Po definiciji stvari. Ne pripada, pa pustiš.
Ili već izgubiš, pa se naknadno pokušavaš pomiriti sa tim.
Pa puštaš svakodnevno, kao one zmajeve kad se digne vjetar,
prije spavanja, pa onda zatvoriš prozor.
Gubiš i otpuštaš svakodnevno.
I onda vidiš da otpuštajući nalaziš.
Za jedan izgubljeni, tri sasvim nova osjećaja.
Nepozvana.
Majstorica gubljenja sa frozen shoulder,
koja je već umislila i da je nasmrt bolesna
jer smrznutim ramenom ponekad započinju i razvijaju se
neke jako ružne bolesti,
kao tipična horoskopska djevica,
guglajući, isprepadala se do besvijesti,
pa sad jedva čeka napraviti ultrazvuk.
I evo odjednom tri zaboravljena/nova osjećaja:
-strah.
-strasna ljubav prema životu.
-želja
Majstorica gubljenja, sad se mora postupno privikavati na radost.
I čuda.
Lijepa Čuda.
Nekad mi se čini da se i zaljubljujem samo zato
da zaboravim vlastitu smrtnost.
Pa se onda pri odljubljivanju javljaju izmišljene bolesti.
Moje Lijepo Čudo dan prije izlaska iz bolnice dobilo je žuticu.
A majstorica gubljenja polako odmrzava rame na terapijama,
gugla i ima razno razne bolesti,
čekajući svoje Čudo da mu
poljubi zglobove na prstićima,
poškaklja ušne resice, izljubi palce na nogama,
zaželi dobrodošlicu
i pokloni mu se do same zemlje.
Post je objavljen 04.07.2012. u 20:30 sati.