Ideološki potomci onih, koji su se na području Jugoslavije tijekom Drugoga svjetskog rata svrstali na stranu fašistički sila (uglavnom četnici i ustaše) i doživjeli poraz u sukobu s Narodnooslobodilačkim pokretom , u posljednjih 20-ak godina "peru mozak" mlađima, i kod jednog dijela to uspijeva, da se borci i borkinje Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije
nisu izborili nizašta, nemaju nijednu pobjedu u ww2. sve ofenzive su bile njima po leđima...kad se sjetim kako su nas učili da su svi ti porazi zapravo herojstva, a oni nisu radili drugo do bježali i radili tu i tamo terorizma kolko su mogli.
Predodžba o izdržanih "Sedam neprijateljskih ofanziva" vodi na pogrešan dojam, jer je jednostrana. Ne samo u tijeku tih operacija, nego i za njihovog trajanja, izmjenivale su se u raznim krajevima ofenzivne i defanzivne akciije. Partizani su bili majstori u brzom prelasku iz defanzive u ofanzivu. Nakon preživjelih teških kriza u prvoj godini rata, generalno su u stalnom usponu.
Tako je u razdoblju između siječnja i lipnja 1943., koje obuhvaća tzv. Četvrtu i Petu neprijateljsku ofanzivu, s jedne strane grupa divizija pod izravnim zapovjedništvom Vrhovnoga štaba vodila najteže borbe, imala ogromne gubitke, ali uspjela se održati i u nekoliko dana nakon proboja iz obruča na Sutjesci i Zelengori preći u ofanzivu. S druge pak strane, za to vrijeme su druge jedinice, na području Slavonije, Zapadne Bosne, Banije, Like i Korduna, sjeveroistočne Bosne, Srijema, te Slavonije, uglavnom u ofanzivnim operacijama (iako izdržavaju i povremene lokalne žestoke neprijateljske ofanzive), jačaju u ljudstvu i organizaciji. Tako je u veljači 1943. bilo devet divizija NOVJ, a u srpnju 1943. bilo ih je 17..
U tri mjeseca između Sutjeske i kapitulacije Italije, NOVJ je svuda u ofanzivi i jačanju, tako da je kadra maksimalno iskoristiti tu kapitulaciju, razoružati brojne talijanske jedinice i prihvatiti desetine tisuća novih boraca, te u razdoblju do travnja 1944. izdržati tzv. Šestu neprijateljsku ofanzivu, koja je zapravo niz njemačkih operacija da se pojedini dijelovi NOVJ opkole i unište.
Kako god netko danas tu borbu ideološki ocjenjivao, partizani su pobijedili zato, jer su bili izvanredni borci. Tukli su svoje brojne neprijatelje u otvorenoj, bespoštednoj borbi. Milosti nisu tražili, niti su je davali.
U redovima NOVJ, sudjelovalo je oko 150.000 Hrvata, od čega je oko trećina poginula.
Glede međunacionalnih odnosa, NOVJ se, pod vodstvom Komunističke Partije Jugoslavije, borila za bratstvo, jedinstvo i ravnopravnost južnoslavenskih naroda. Nasuprot ustašama i četnicima, smatrali su da Hrvati i Srbi mogu i trebaju živjeti zajedno, poštujući se i uzajamno pomažući, boreći se za zajedničke općehumane ideale. Ustaše i četnici slagali su se da je to blesava ideja i da je jedini mogući međusobni odnos rat do istrebljenja.
Svoim Hrvatima, Srbima, Bošnjacima, Slovencima, Makedoncima i Crnogorcima - sretan Dan Borca!