dugo nisam ništa pisala na kompjuteru nekako mi se čini da je sve što napišem na mašini daleko kvalitetnije od onog što napišem na kompjuteru
čini mi se da je tipkovnica predostupna prstima i mislima i da postoji vrlo malo barijera između tebe i zapisa dok kod pisaće mašine
barijera je ipak malo veća jer nije toliko tečno pisati na njoj, prsti ti se nekako ne razlete, ponekad moraš zastati i razmisliti što ćeš dalje napisati, ali napor nije ipak toliko velik da bi te spriječio od izražavanja. iskustvo je puno puno bolje, tipke su puno zahvalnije za lupit a papir je puno ugodniji, humaniji i realniji medij
želim biti plodan autor. želim biti plodan autor. daj zamisli- plodan=potentan, puno sperme autor=muškog roda/ šta mi to izlazi iz podsvijesti?? nekad se osjećam kao da u sebi nosim masu masu toga i jedva čekam da se riješim
i nekako umjetnost i pisana i likovna i dramska i općenito postojanje je kao neki ogroman prostor koji možeš napuniti sa stvarima s kojima ga želiš napuniti (spermom)
ali i dalje to ne radim dovoljno i nekako su mi trenuci inspiracije tako prolazni teško mi je zgrabit i zagrist u nešto
tipa sad dok sam krenula pisati ovaj post sam bila na rubu stolca jedva sam čekala napisati nešto ali kako pišem tako mi se to proporcionalno smanjuje i misli koje su mi se nakupile dok sam se tuširala su lagano izgubile na težini i ne da im se izić kroz prstiće
razmišljam šta ću danas raditi ne znam točno znam sigurno samo da ću na kraju dana otići trčati a da ću preko dana tipkati na mašini i eventualno raditi na slici koju sam počela raditi. jučer. tik prije no što sam izišla iz kuće.
tako sam bila thrilled oko nje. nemam pojma šta će bit, nemam apsolutno nikakve ideje, niti želim ikad imati. želim sam doć i vidjet šta bude, bit će. velika je. pogledala sam sad u nju i znam točno što ću. quick! for the pencil!
jučer mi je bilo jako lijepo. jako volim svoje prijatelje. mislim da su one jako posebne i živopisne i thickly thoroughly dobre osobe. odlučila sam vježbati svaki dan dok ne odem na more i vratit se u formu. bit strong. make myself. jučer nisam imala što za raditi i vježbala sam i danas se ekšli na mojoj tibici naziru tragovi nekadašnjih ploča tektonskih. možda su još ovdje samo čekaju da ih podsjetim na postojanje.
slijedi kratak skit o prošlodnevnim mislima.
"Uvijek sam imala osjećaj da Hemingway citira ono što priželjkujem njima. Ono što vidim da one žele, ono što bi im dala, da imam moć.", rekla je nadajući se da će ju pitati što je to.
"Što je to?"
"Drago mi je da si pitao. To je specifična mješavina integriteta, hrabrosti, jačine, ponosa, časti, odgovornosti, još nekih sličnih osobina. Nekih stvari od kojih ljudi danas bježe i od kojih se skrivaju između ogromnih grafita izlika, izgubljenosti, niskog samopouzdanja. Što je uopće samopouzdanje? Što je uopće izlika? Zašto nitko ne grize za samoizgradnju? Zašto su svi na kraju dana tako slabi, da ne kažem- jadni?"
"Čekaj, znači, misliš da su slabe i jadne."
"Ne. Mislim da previše vide to oko sebe. Mislim da im treba netko izvana tko je kao Hemingwayski lik. Mislim da one imaju jako puno Hemingwayštine u sebi, ali da ih deprimira što nitko oko njih nema, što se ponekad čini da smo same na svijetu. Razmisli malo, jesi li ikad upoznao Hemingwayskog lika uživo? Ili su sve redom bili slabići, koji koriste svoju boemštinu da bi prikrili emocionalnu zakinutost i generalnu ustrašenost od drugih ljudi? Mislim, ako imaš ljubavi prema drugima, ne generalno drugima, nego ljudima oko sebe (jer ne postoji kolektiv, postoji samo individua) te stvari se brišu same od sebe i nastupa Hemingway. Što je najbolje, dok netko pokaže da ima Hemingwaya u sebi, mi ostanemo tako zabezeknuti i iznenađeni, ponekad do suza. Da li ću dočekati dan da moje cure budu okružene takvima?"
"Mislim da je pravo pitanje zašto već nisu okružene takvima. Zbilja misliš da su svi ljudi na svijetu sebični? Jer to što si opisala zapravo dolazi iz sjemena sebičnosti koje je netko posadio ili za koju sami zagrizemo iz straha od povrijeđenosti, nespremnosti na skok u duboku vodu ili generalne lijenosti. Nitko nije kriv za svoju sebičnost, a opet, sam si kriv za sve u što postaneš."
"Jesi, sam si si kriv, ali drugi te ne može okriviti, niti ne smije."
[SHIT DUDE, SAD SAM SHVATILA CIJELI SVIJET s ovom zadnjom misli :s]
Post je objavljen 03.07.2012. u 11:53 sati.