Pregled posta

Tajna Velikog grebena

Vratite se po mene za dva dana, u isto vrijeme, na istome mjestu - doviknuo sam dok sam im dobacivao konop preko prove. Vjeko je potvrdno kimnuo glavom, a Joke je kulerski pritisnuo polugu hroptavog dizelaša prema dolje. Nije prošlo ni par minuta, a za njima je ostao samo smrdljivi trag crnog dima.

Ostao sam sam na Velikom grebenu. Odjeven u pamučnu bijelu haljinu, tintaru mi pokriva slamnati šešir širokog oboda, imam tri litre vode, integralne baškotine iz Konzuma, lampadinu, osam metara konopa, nož i mrežu za spavanje. Dovoljno za preživit. Veliki greben najveći je u nizu od tri otočića koji se iz zraka doimaju poput obitelji plavetnih kitova dok putuju prema sjeverozapadu. Hridinasti, goli i negostoljubivi, nisu pretjerano inspirirali one koji su im nadjenuli imena. Onaj sasvim južno jednostavno se zove - Južni greben, a između Velikog i Južnog, logično se smjestio -Srednji, kojeg neki zovu još i Mrkavac. U svakom slučaju, imena su im sasvim neusklađena s turističkim prospektima.



Što je sasvim u redu, jer su prije tri desetljeća fiš-piknik desanti totalno zblesili Veliki Greben. Idioti koji su dovodili turističke ture na otok, ostavljali su za sobom hrpe otpadaka, a ostatke hrane bi jednostavno porazbacali po grmlju. Nije trebalo čekati dugo da se populacija gušterica poveća dvadesetak puta. Slijedećeg ljeta jednostavno nije bilo moguće kročiti na otok s bilo čim jestivim u rukama, istog bi te trenutka napale horde gušterica.



Onda su ovi pametnjakovići fišpiknikeri odlučili dovest tri mačke. Nakon što su mačke satrale sve gušte po otoku, potpuno su podivljale. I nije ih bilo samo tri nego najmanje trideset i tri. Godinama se nitko nije usudio iskrcati na otok. Mačke-kamikaze vrebale su iza svakog žbuna. Čim bi se netko pokušao vezat za škrapu, pojele bi mu konop. Zatim bi se okomile na bokobrane, pogotovo na one narančaste. Jedino efikasno oružje kojim se moglo boriti protiv ludih mačaka bila su vesla. Bojale su se vesala ko crnog vraga.

Jedne su zime mačke misteriozno nestale. Stručnjaci pretpostavljaju da su izvršile kolektivno samoubojstvo bacajući se s najviše litice s pučinske strane otoka. Danas je situacija na Velikom grebenu relativno normalna. Ako zanemarimo divlje kuniće. Koji zapravo i nisu kunići nego... ma nema veze! Uglavnom, ovi grebenski kunići imaju kraće uši i duži rep od normalnih kunića. Netko bi mogao pomislio da te životinje više sliče na štakore, ali kako rekoh - nema veze...

Eh sad, šta ću ja dva dana na tako divljem i nepristupačnom terenu. Kako šta ću? Brat ću kapare! Veliki greben možda i nije najugodnije mjesto za život, ali su zato kapari s njegovih hridina mmmmm kvalitete.



Ipak, nemojte se zanositi. Branje kapara je mukotrpan posao. Sunce vas prži, galebovi vas bombardiraju, kamen gori, val se pjeni, ajme meni. Ako ste iznimno raspoloženi možete ubrati recimo kilo kapara za sat vremena. Ali samo ako ste kažem - iznimno raspoloženi. Osim toga, kapari su zavodljivi. Beru se samo najmanji pupoljci. Što je zapravo u suprotnost s ljudskom psihom. Jer ruka nekako instinktivno stremi prema onima većima. A oni ne valjaju. Osim toga, ne smijete ogoliti čitavu biljku. Inače dogodine nećete imati što ubrati.

Eh sad riječ-dvije o toj bijeloj haljini. Što je muškarac bez haljine? Da ne bi bilo zabune, ova koju nosim je posebno dizajnirana haljina za branje kapara. Tanka, prozračna, sa žepićima, dužine onako do koljena skoro mini. Inače je ne nosim, iz razumljivih razloga. Ali zapravo, ne vidim ni jedan dobar razlog zašto muškarci ne bi nosili ovakve haljine, pogotovo ljeti. Donje rublje je naravno sasvim nepotrebno uz ovakvu haljinu. Da samo znate kako je Veseljko sretan u njoj. Leluja slobodno i bezbrižno. San snova...

Brao sam već nekoliko sati kad sam primjetio da se otoku približava neki gumenjakić. Zapravo, pretpostavio sam da se nekakvo plovilo krije ispod njihovih guza jer bi inače bilo fizikalno nemoguće da se pet ljudskih figura s takvom lakoćom translatira po morskoj površini. Zamakli su iza južne punte. Ko zna di će...
Kraj lipnja je. Trave su sparušene od žege i bezvodice. Ipak mirišu predivno. Izmet galebova miriše znatno manje divno. Na sve se čovjek navikne...



Kako se približavao sumrak, spustio sam se na drugu stranu otoka, do plažice od velikih oblutaka, upravo tamo gdje su nekada carevali već spomenuti fišpiknikeri. Tu se nalazi nekoliko borova pa ću između njih razapeti mrežu za spavanje. Tako ću barem djelomično biti pošteđen eventualnog grickanja onih čudovišnih kunića.

Kad tamo - onih petero na plaži. Stoje nepomično i gledaju u sunce. Najstarija među njima, debeljuškasta gospođa smjestila se u sredinu, odmah do nje neka mršava plavuša slamnate kose i velikih sisa, a ona treća - ista Annie Lennox!? S njima su i dvojica muškaraca, primjetno mlađi od dama, jedan tamnokos ali neprirodno bljedunjav a ovaj drugi... a ovaj drugi nekako - neopišljiv. Pravilno lice, pravilan nos, pravilne ruke, pravilne noge, brate više izgleda kao neki android nego normalno čeljade. Mister pravilni...

I dalje nepomično zure u sunce, ne mrdaju ni makac.

Nisam ih želio ometati u njihovoj seansi, i tako sam imao pametnijeg posla. Razapeo sam mrežu između dvaju stabala i udobno se smjestio. Hm, mogao sam i jače nategnuti konope, ali sad mi se jednostavno više nije dalo... Baškotini su dobri. Vodu pijuckam na gutljaje, za večeru ih mogu priuštiti sedam. Gutljaja dakako.

Mislim da sam već bio zaspao kad se iznad mene pojavila ona debela suncogledačica. Obraća mi se žustro na nekom nerazumljivom germanskom jeziku, kombinaciji kašljanja i škrgutanja. Ništa je ne razumijem, a ne kuži ni ona mene...

Duju spik ingliš - konačno dočekah nešto razumljivo iz njezinih usta.

Jes ustvari no, lidl ingliš, lidl...

U stvari, objasnila mi je da je upravo ovo mjesto na kojem sam razapeo ležaljku ključna energetska točka otoka i da bi njih petero najviše voljeli tu provesti noć.
Eh, vidi nju, ona će meni da je to ključna energetska točka, pa neću ja odabrat neko bezvezno misto, nu...

Brzo smo se dogovorili na mote, ja ću ostat na istome mjestu, a oni će polijegati u krug. A božeeeee, da mi je netko rekao da ću na pustom jadranskom škojiću spavati okružen s petero potpuno nepoznatih ljudi, ne bih mu... Hm, svakakve su mi se misli rojile glavom. A da nisu ovo kradljivci kapara? Bande krijumčara kapara zalijeću se talijanske strane Jadrane i otimaju berače, plijen i sve živo... Spavam s jednim okom naizmjence. S drugim ih gledam... Žene nešto šapuću na onom glupom jeziku. Mladići ništa ne govore. Debela je šefica grupe, očito. Annie Lennox, jebote jel moguće da je ovo Annie Lennox? Ma je, pljunuta je! Al ova plavuša metlaste frizure stvarno ima dobre sise... Hm... a da se spustim među njih... Šuti budalo, šuti, misli o nečem... drugom...

Probudio me friški burin u samo svitanje.
Njih petero opet bulje u sunce. Nepomično. Pa čovječe kako mogu ovako, pa ne izgledaju stvarno, ko da su vandalmatinci. Hm, sad mi se čini da ono ipak nije Lenoksica, ali plavuša, plavuša mi je odnekud poznata, samo ne znam otkud, bem li joj sunce žarko...

Htio sam iskoristiti tih nekoliko sati prije najveće žege za berbu, ali iskreno, već mi je pun kufer ovih kapara, mislio sam da ću ih puno više nabrat ali to sve ide nekako sporo.

U neka doba, evo ti opet debele do mene. Oči su joj ko u sove. Šta radim - pita me. Evo me berem kapare. Kako se to radi, evo ovako. Kaže da bi mi oni rado pomogli. Ajde pomažite. Odakle su, iz Danske kaže, a mali bljedunjavi je Kanađanin. Super. Je li ono Annie Lennox. Nije kaže, nasmijala se, svi to pitaju kad je vide, zove se Ingrid, odvjetnica je. Plavuša Clara, ima firmu za bojadisanje interijera, Kanađanin je Tim, a pravilni Stephan. Pomagali su mi čitavo jutro, a onda su se bez riječi pokupili, ukrcali na onaj njihov gumenjakić i otplovili prema kopnu. Pratio sam ih pogledom sve dok se nisu pretvorili u točkicu. Ostavili su mi sve što su nabrali. Svega je tu bilo, raznih bobica, iglica, lišća, brabonjaka od kunića, ponajmanje kapara. Ali dobro, važna je namjera...



Popodne mi se više ništa nije dalo. Pa život ka drop. Raspuva se maeštral. Voda na minimumu. Izdržat ću do jutra, dok ne dođu po mene.

Tu noć sam sanjao bradavičaste svinje...
Svo vrijeme su pokušavale izvršiti invaziju na Veliki greben. I oteti mi sve ubrane kapare.
Strašno nešto...





Post je objavljen 03.07.2012. u 10:35 sati.