Struktura duhovne duše
Čovjek je duša i tijelo. To se ne da dijeliti, ali se treba razlikovati.
Čovjek naprotiv ima strukturu duhovne duše kojom nadilazi sav biološki svijet i sve stvari.
Aktivnost te strukture, tog duhovnog organizma, je duhovna. Čovjek je osoba i zato ima svoj «ja», on je okupljen u sebi i svjestan sebe, on drži sebe i svoju sudbinu u ruci. Kao osoba on ljudima može reći «ti», ali ne i mrtvoj i biološkoj prirodi. On i Stvoritelju kaže «ti», njega može pozvati na razgovor i odgovornost. Kao osoba čovjek jest, on nema osobu, nego on jest osoba. On ima neotuđivo dostojanstvo, slobodan je, odlučuje o sebi, u bezbrojnim je odnosima, gospodar prirode i odgovoran za svijet. Kao osoba on je svjestan sebe, svjestan dobra i zla, slobode odluke, patnje, smrti, života, dobrote, istine, ljepote. On i čezne, a ne samo želi.....
Osnovno je polazište hagioterapije da je čovjek prije svega duhovno biće, a tek onda tjelesno (psihosomatsko). Duhovna duša je ono što čovjeka čini čovjekom, to je čovjekova sudbina, intelekt, karakter, kreativnost, savjest, sloboda, ljubav, vjera…
„Duh je izvorno od Boga, on je svet jer je Bog svet“, objašnjava prof. Ivančić. „Zato kod hagioterapije liječimo duhovnu dušu tako da čovjeka izvlačimo iz profanosti i unosimo u vrhunsko dostojanstvo. Odatle i naziv metode, hagioterapija znači sveta terapija.
ČUVAJTE SVOJU DUHOVNU DUŠU.....
Post je objavljen 03.07.2012. u 08:04 sati.