Samo, od nekud tu iza brijega…
Eh, stari moj druze. Pitas jesam li jos ziv i gdje sam. Odgovor ti ne znam na jedno ni na drugo,ali uvijek jos svracam na pasnjake svog djetinjstva, gdje sam obljezivao uciteljeve rane, one vazda uklete popadije, i one jos pridodane oceve i majke. Gdje sam preostale dane pricao sa svojom kravom Violom i promatrao kukca, koji nepogresljivo nailazi na njenu balegu. Mrvu za mrvom stvarao je od nje novu hrpu, mozda deseterostruko vecu od sebe. Obradjivao valjajuci je sve oko sebe, sve dok dobije oblik kugle, te gurao u njemu znanom smjeru, sve dok ne zapne za ovecu travcu. Tu je preskace, sada da ju vuce u istom smjeru natraske. Poznavao je zakone fizike kad ja nisam znao ni za sebe.
Sto da se tu jos doda u ovim zrelim danima. Moj pasnjak iz djetinjstva sada je prerastao u besplodini korov . Nit' o mom kukcu kojem tu vise nema traga.
Samo od nekud, tu iza brijega, eho dopire dreke Caciceve dijece .
Post je objavljen 02.07.2012. u 13:02 sati.