Marketing
SPORT ZA BOLJE SUTRA ILI MALO SUTRA
Ministar Jovanović je pokazao da mu odgoj nije blizak, da znanost ne respektira, a što se sporta tiče brojne činjenice ne dokazuju, ali upućuju da podrška novinara, koji su neviđenom hajkom doslovce trovali javnost konstruiranim tezama o stanju u našem nogometu nije ništa drugo do lansiranje zvijezda koje se mogu vidjeti samo kad je mrak. Nije bilo dana da se uz ministrovu izjavu nije pojavio njegov ozbiljan i mrk lik ili pak smiješak u kojem se ističu očnjaci koji prijete promjenama. Slikan je i s brojnim vrhunskim sportašima kojima je obećao mirovine iz proračuna što je oblik lukavog korumpiranja po uzoru na susjednu Srbiju što je jednoj vlast koristilo da bi svim ostalim vlastima štetilo. Susjedna Slovenija takvu praksu nije uvela, ali je Petru Skansiju kao dugogodišnjem građaninu Ljubljane bilo poznato da su sportaši Slovenije značajno pridonijeli izboru Zorana Jankovića za župana (gradonačelnika) Ljubljane. Za pretpostaviti je da je s takvom idejom Petar Skansi postao pomoćnik ministra unatoč činjenici da ne ispunjava niti jedan uvjet za to mjesto!!!
Ni u jednoj demokratskoj zemlji promjena vlasti ne mijenja odnos prema sportu, niti promjene utječu na izbore predsjednika klubova ili sportskih saveza onako kako je to zamislio Željko Jovanović. Proglasiti Hrvatski nogometni savez močvarom unatoč činjenici da je neovisan o proračunu i groziti se njenim isušivanjem ravan je diletantima spremnim golom stražnjicom napasti ježa. Naime, ako je HNS močvara s komarcima onda je ministarstvo na čijem je čelu Jovanović bara s krokodilima koji su sve prije njega ispratili tehnologijama pustih reformi, izmjenama ili dopunama zakona i uredbi koje ministre nisu proslavljale nego su ih samo obrukale. Ministri su odlazili, padali su u zaborav, a administracija se održala načelom: što više papira čistija, da ne kažem što. I nadalje od ministra izabrana povjerenstva, prčkaju po papirima, uvode inspekcije i silno se trude udovoljiti načelom: „papak dobio zadatak“. Dakle, ni pola godine ministar a već sudar s maturom koju mu je priredio obrazovni resor o kojem zna koliko i o sportu. Što će još biti s odgojem, sa znanosti i sa sportom samo nebo zna.
Ministar Jovanović najavama s onima koji ga nekritički podržavaju vjerno oslikava stanje i problematiku što se pretvorila u talog stranačkih nadmetanja čije su posljedice prezaduženi nogometni klubovi koji se ponašaju istim odnosima u lokalnoj i u državnoj politici koja budućnost Hrvatske trasira stečajevima, saniranjem ili kalkuliranjem s tvrtkama u kojima se dugovi ne smanjuju, a nova zaduženja se proglašavaju uspjehom. U takvom ozračju samo su HNS i NK Dinamo na tragu sporta čija je komercijalizacija fenomen koji demistificira ideološka naklapanja i predrasude o sukobima interesa umjesto o sukobima sa pameću koja ignorira unos stranog kapitala na račun odljeva domaćeg.
Zagovornici promjena uvijek su imali hipotetički pristup „za bolje sutra“ što je praksa doživjela s „malo sutra“. Napokon, što bi valjalo očekivati od prijetnji Zdravku Mamiću koji je etiketiran kao vlasnik robova koji se još nikad nisu žalili? Malo je koga briga koliko sredstava troši HNK ili filharmonija? Nitko ne pita za sredstva iz proračuna, nego u čije su se ime tražila dok ih je bilo. Tražila su se u ime ideoloških obrazaca. Tiskali su se plakati, dijelile su se majice u kojima se trčalo s logotipom sukladnim obilježjima borbe protiv, suvišnih kilograma, protiv visokog tlaka, droge i drugih dosjetki iz asortimana biljnih apoteka. Sve to asocira na parazite koji ne razaraju samo domaćine nego i šanse za osobno preživljavanje na njima. Drugim riječima, naš sport i poglavito nogomet u njemu od faze „junaka privatizacije“ preko „junaka“ zaduživanja došao je do „junaka“ naplate. Ovim pregledom valja dati do znanja da je sport bio nešto poput aspirina. Za sve se koristio, a ništa nije izliječio. Ostali smo taoci ideoloških naputaka i prakse koja se teško miri s potrebama prilagođavanja uvjetima u kojima bi nadležno ministarstvo imalo puno ozbiljniju ulogu kad bi sport uistinu bio javni interes, a ne od posebnog državnog interesa što je objavio ministar i ostao živ. Vrijeme nekih od spomenutih aktivnosti preboljeli smo kao i dječje bolesti. No, odrastanje našeg sporta iznenadile su „bolesti“ koje ideologiju zamjenjuju nemilosrdnim tržištem.
Komercijalizacija sporta je fenomen u kojemu se nitko pametan ne sučeljava, ali se malo pametnih u njemu snalaze onako kako je to uspjelo HNS-u i HOO-u, što našem ministru nije jasno
Budući da se u Hrvatskoj sve što vrijedi prodaje inozemnom tržištu Nogometni je savez, oslanjanjem na pravila FIFA-e i UFA-e uspio okupiti od klubova transferirane igrače koji su vjernost zamijenili ugovorom, a pehare premijama i stvorio reprezentaciju koja pripada redu prvih deset reprezentacija svijeta. O toj činjenici, da budemo aktualni, svjedoči ovogodišnje finale EP u čijim smo nastupima izgubili samo od Španjolske (0:1) uz pomoć sudaca koji su odlukom UEFA komisije napustili Euro 2012. zbog loše ocjene za suđenje u kojem nisu u našu korist dosuđena dva jedanajsterca.
Sve što je HNS učinio svojom logistikom za nogometaše s ugovorima HOO je učinio za sportaše nekomercijalnih sportova koji bez proračunske potpore ne bi mogli ostvariti vrhunske rezultate. Pružio im je uvjete, zdravstvenu skrb, rekvizite i puste pripreme kako bi dorasli moćnoj međunarodnoj konkurenciji o čemu će svjedočiti na OI u Londonu brojni predstavnici male zemlje kao što je Hrvatska. Do sad je svaka vlast organizirala izbore da bi došla na vlast ili da bi se održala na vlasti, a nikad državu koja bi bila uspješna onoliko koliko je uspješan sport u njoj. Sve što je u našoj državi politika posvađala samo je sport okupio i pomirio s uspjesima. Pametan ministar bi to iskoristio umjesto što napada HNS koji je politički, stranački i financijski neovisan, baš kao i NK Dinamo.
Post je objavljen 02.07.2012. u 12:32 sati.