U ono vrijeme-
kad daleko si bio i nisi mi ništa mogao dati,
odlučio si, ljubavna mi pisma slati.
A ta su pisma bila najljepših duginih boja,
čarobna, oslikana kao i duša tvoja.
Pažljivo si pisma birao , dok negdje daleko
suzama sreće ,meni si ih pisao,
i trajalo je to dugo, meni kao cijala vječnost
jer sa radošću sam ih čekala, a onda čitajući
u zagrljaj te primila.
U svakom si mi pismu jednu ružu
sprešanu poslao,
ružu na kojoj je miris tvoje kože ostao
i noćima društvo mi pravio.
Odgovor na pisma nikad nisi tražio
već samo glas od mene, htio si ćuti
i barem na trenutak, našu zajedničku ljubav, dotaknuti. >i.
>.
Post je objavljen 02.07.2012. u 10:48 sati.