Marketing
Jao nama ako skrenemo sa stopa apostola
Iz Poslanica što ih je blaženi Humbert iz Romansa, prezbiter, poslao Redu s općih skupština
(Posl. III: Opera de vita regulari, izd. J.-J. Berthier, vol II Rim 1889., str. 402-494).
Sveti Dominik u Isusovu društvu podučava dominikansku mladež
Jao nama ako skrenemo sa stopa apostola
Obznanjujem vašoj ljubavi da između mnogih želja moga srca, koje su se zbog primljene službe u meni pojavile, ima jedna ne mala, naime da se po službi našega Reda i kršćanski raskolnici povrate u crkveno jedinstvo i da se ime Gospodina Isusa pronese pred Židove, pred Saracene, pred pogane, pred barbare i sve narode, kako bismo bili njegovi svjedoci i spasenje za sve čak do kraja zemlje.
No tomu stoje na putu dvije zapreke.
Prva je neznanje jezika, koje jedva po koji brat želi učiti, dok mnogi u studiju daju prednost mnogovrsnoj radoznalosti pred korišću.
Druga je ljubav prema rodnom kraju, čija je slatkoća mnoge privezala, a milost još nije preobrazila njihovu narav, da ne žele izići iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, niti zaboraviti narod svoj, nego žele živjeti među svojom rodbinom i znancima, ne bojeći se što među takvima nije mogla naći Spasitelja ni njegova majka.
Probudite se, braćo od Boga pozvana, i pogledajte da li se takvo što nalazi u primjerima apostola. Zar nisu svi bili Galilejci? A tko je od njih ostao u Galileji? Zar nije jedan otišao u Indiju, drugi u Etiopiju, drugi opet u Aziju, a drugi u Ahaju, pa tako svi, raspršeni po svijetu, donesoše u svijetu plod što ga sada vidimo?
Ako pak netko kaže da su to važne stvari, ali da ih mi slabi ne možemo nasljedovati, jao nama ako hoćemo biti propovjednici, a skretati sa stopa takvih propovjednika! Osim toga, zar su to rekli naši prvi oci, koje je naš sveti otac, blaženi Dominik, sve, i novake i ostale, raspršio po svijetu?
Nek ne uđe, izabranici Božji, malodušna misao u srca naša, nego - imajući pred očima poziv naše profesije i slavnu nagradu spremne poslušnosti - izložimo se u svemu za spasenje duša i širenje Spasiteljeve slave.
Ako bi tko po nadahnuću Božje milosti našao u sebi srčanosti i spremnosti, u skladu s poglavarevom voljom, učiti arapski, hebrejski, grčki ili koji drugi jezik- čime bi u prikladno vrijeme mogao steći plaću u djelu spasenja - ili ako bi se osjetio raspoloženim izići iz svoga naroda i prijeći u Provinciju Svete Zemlje, ili u Grčku provinciju ili koju drugu koja je u blizini nevjernika, toga molim i opominjem neka mi svakako to napiše.
Naime, spomenute provincije nesumnjivo trebaju braće koja su spremna trpjeti za Red, za vjeru te spasenje duša i radi imena Gospodina našega Isusa Krista.
Sve vas općenito i pojedinačno prepručujem milosti Spasitelja i njegove preslavne Majke, naše odvjetnice, čija se zaštita nad Redom - kako se vjeruje - očitovala posebno ovih dana, i bila od velike pomoći.
Dano u Milanu, na Općoj skupštini, godine 1255.
Post je objavljen 13.09.2012. u 00:11 sati.