Zatvorila si se u sobu, zaključala vrata,
sama protiv svijeta, kao ptica bez jata.
Sa tugom ko Werther,
sva zbunjena od života,
tijelo ti je mlado, a duša ko da je stota.
Sjedim pokraj tebe pa ti brišem suze,
ramena ti se tresu dok minute sporo puze.
digni glavu, srećo, znaš li koliko vrijediš?
Snagu nosiš u sebi, a to nikada ne blijedi!
Ne brini se ništa, sve će doći na svoje,
oni što te danas gaze - sutra te se boje!
I gdje god pođem ja, u mislima nosim tebe,
Malena, gledam te, a vidim sebe!!
I to što te muči nije vrijedno pažnje,
upoznati ćeš ljude, iskrene i lažne.
Al vjeruj u sebe i slijedi taj put
koji vode to do sna,
Malena, ista si ja!
Malena, iz kojeg si ti Svemira
i zašto te sve nervira?
sva si puna nemira.
Malena, iz kojeg si ti Svemira
i ne daj da te nervira?
to te Život treniira.
Svoje tajne bi skrila da ih nitko ne dira,
samoća je sigurnost - u njoj tražiš malo mira!
a slobodu sanjaš jer je daleka ko Svemir.
duboko duboko uvuko se nemir...
i kad misliš da pucaš i kad biježiš daleko,
i kad mrziš svakog ko je ikada reko da je sve to igra....
obriši suze, ne daj da itko dostojanstvo ti uzme!
u tebi ima snage mada sumnjaš kad padaš
i doći će jednom sve čemu se nadaš!
ono što želiš je sreća, a pred njom si slijepa!
Kad nisi za sebe - za koga si lijepa!
i to što te boli, zaliječit će vrijeme,
Onaj Ko Te Voli pojavit će se iz sjene.
uzmi lijepu riječ ka srcu, al istrpi udarac!
to što ružne riječi slome, zaliječit će poljubac!
Malena, iz kojeg si ti Svemira
i zašto te sve nervira?
sva si puna nemira.
Malena, iz kojeg si ti Svemira
i ne daj da te nervira?
to te Život treniira.
Elemental, naš najdraži bend. Pjesma pogađa ravno u sridu.
Možda je glupo ovo samotepanje i samoohrabrenje. Ali znan da ne voliš biti drugima na teret i ne želiš žicati komplimente i lijepe riječi. Više si i Bogu i vragu i sama sebi dosadna sa svojim jadikovkama i prigovaranjima. Znam, teško je. Misliš da je ludnica i bojiš se da ti nikad neće biti bolje u životu. Počela si frikirati opet, jel tako? Maloprije te je uhvatila mini panika samo od toga da izađeš do Kauflanda. Znam. Obje smo više umorne od toga.
Ovo ti pišem u slučaju ako bude još gore, ako stvarno budeš u totalnom bedu i ako budeš razmišljala o nekim glupostima. Pisalo je na papiru da je moguće da će se simptomi pogoršati neko vrijeme prije nego počne biti bolje. Definitivno to osjećam trenutno. Cijeli dan imam neko treperenje u prsima i grozno sam nemirna, ne sićan se kad sam ovako katastrofa bila.
Ne znam što ti kažem da ne frikiraš više. Ali sjeti se njega. Vjerojatno će te i na pomisao njega uhvatiti panika. Zanemari to. Znaš da to nije stvarno. Jednostavno, kad si u ovoj fazi, sve će te trenutno uspaničariti. Sve je okej. Evo, prekjučer ste pričali na kameru i prvi put u mjesecima si osjetila leptiriće kad se onako široko nasmiješio i počeo maziti tvoju sliku na ekranu. Pomislila si kako je predivan i kako ga voliš. Sjeti se njega. Sjeti se njegovog zagralja. Sjeti se onog trenutka na Vruljici. Jel te to smiruje? On je predivan. On te voli. I on je samo tvoj. Nije li to fenomenalno?
Ne, ne, ne. Ne razmišljaj tako. Nije istina. Voliš ga. Itekako ga voliš. To su samo misli koje te napadaju kao obrambeni sistem od straha koji imaš. Vidit ćeš, kad ti bude bolje. Znati ćeš da sam u pravu kad ti ovo pričam. Znam da ti se sad čini to nevjerojatno i da je to sad za tebe jedina stvarnost ali također znaš da, kad si dobro, da si svjesna svih dobrih stvari. Tu sam da te podsjetim na njih.
Imaš 23 godine i živa si. Nisi bolesna. Svi su organi i udovi na mjestu. To je više nego mnogo drugih ljudi može reći. Ti si jedna pametna i slatka osoba. Inteligentna i snalažljiva. Super pjevaš i solidno sviraš gitaru. I malo tko govoi engleski bolje od tebe. Čak i Ameri misle da si njihova jer imaš predobar naglasak. Dobra si osoba i dobra prijateljica. Ni Semy, ni Matija, ni Gogi ni Miro, nitko od njih se ne bi družio s tobom i bio tako blizak da nemaš nekih dobrih kvaliteta. Bogata si u životu. Imaš toliko super ljudi oko sebe! Zanemari što onaj pizdun govori. Pravi se javlja. Ima 53 godine i dalje živi na račun svoje mame koja mu kuha i sprema sa 82 godine. Što je on postigao u životu osim što je iscrpio snagu iz svega i svih oko sebe? Bolja si od njega, zašto se onda obazireš na to što ti on kaže? Imaš si predivnog momka koji je odlučio biti baš sa tobom. Jednog dana, ako Bod da, imati ćeš predivnog muža koji je odlučio baš tebe ženiti. I on je TEBE zbario, a ne ti njega. Tebe je izabrao od svih cura u Hrvatskoj. Šta se žališ onda?
Prošla si kroz sito i rešeto, u mnogo situacija si u mladim godinama trebala biti i majka i otac za svog brata. Branila si ga i čuvala i zbog toga si dobra sestra. I uvijek si bila jaka. Uvijek si bila snažna. Imaš svoj karakter, imaš kičmu i ne daš da se tobom zajebava. Zapamti to. Normalno je s vremena na vrijeme osjetiti slabost. Ne možeš ni biti uvijek jaka. Okej je ponekad osjećati se slabo. Kroz što si prošla, i više nego normalno je. Okej je i cmizdriti ponekad, iako znam da to ne voliš. Znam da je jako jako jako jako teško i naporno prolaziti kroz sve. Zato postoje ljudi u tvom životu koji će ti pomoći nositi tvoj teret. I NE, NISI PARAZIT, ma koliko to mislila i ma koliko ti to govorili. To je tvoja majka. Ti NISI tvoja majka. I utuvi si to u svoju ogromnu, slatku glavu. Svjetlana je Svjetlana, ti si Hana. I ne slušaj njega kad ti kaže da si ista mama. Ti nikad nisi bila i nikad nećeš biti kao ona. Preko njenih grešaka si naučila kako se nećeš ponašati. I nemaš se što bojati. Sama stvaraš svoj život, a ne genetika. Zato prekini. Nisi parazit i ne iskorištavaš druge oko sebe. Okej je osloniti se na druge ljude, pa makar i na dulje vrijeme, ako ne možeš drugačije. Jednog dana će se ti ljudi moći osloniti na tebe.
Nemoj si dopustiti da te netko tlači. Imaš kičmu, imaš jezik, upotrijebi oboje. Nemoj postati biljka koja će klimati glavom i govoriti aha, aha. Nikad nisi bila takva, nemoj ni početi. Imaš gard, imaš špirit, to je nešto što si dobila od mame na što JESI ponosna. Čuvaj svoje ja, nemoj ga izgubiti, nemoj se dati i nemoj odustati. Zato te on voli, zar ne? Zato i sebe voliš, zar ne?
Nisi propalitet u životu. Koliko ljudi je završilo faks u kasnim dvadesetima ili čak ranim tridesetima? I što god ti govorili, molim te, MOLIM TE, nemoj odustati od prava. Znaš da je to naš san od malena. Faks je najbitniji. Što god oni govorili. I nemoj frikirati kad ti počnu govoriti o tome kako trebaš promijeniti faks i upilavati oko toga što ga toliko dugo studiraš. Znaš i sama svoje okolnosti. Neka oni probaju živjeti sami u Splitu 3 godine bez da ih apsolutno itko financira i raditi i završiti faks na vrijeme. Da mi ih je vidjeti. Nije neostvarivo, ali je jebeno teško. Nama nije išlo. Tako da, kad oni počnu srati, samo slegni ramenima i nastavi po svom. Ali više učenja, manje Heroesa. Manje animea i manje zabave.
I pokušaj voljeti sebe. Pokušaj si dići malo samopouzdanje. Kažu da ne možeš kvalitetno voljeti druge ako ne voliš sebe. Pokušaj vidjeti sve ove dobre stvari koje sam ti rekla. I ne zaboravi što je doktorica rekla - bit će bolje. Izvući ćeš se ti iz toga. Uvijek smo bile optimisti. Proći će i ova teška faza i bit ćeš sretna. Do tad, sretno.