Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/alwaysoutnumbered

Marketing

Male stvari

Ono kad se probudiš usred noći i tako jako moraš ići na wc, ali ti je preudobno u krevetu i ne želiš se ustajati.
Također, kad napokon odeš na wc nakon što si trpio cijelim putem u busu.
Onaj osjećaj kad pogledaš fenomenalnu seriju do kraja i znaš da više nema epizoda ali se osjećaš ispunjeno jer je serija stvarno bila super.
Onaj fuj osjećaj kad bauljaš po noći i udreš svoj mali prstić na nozi.
Kad čitaš knjigu i kažeš sebi "Samo još jedno poglavlje".. 10 poglavlja zaredom.
Prvi ugriz najdraže hrane nakon što skoro cijeli dan ništa nisi jeo.
Prvi gutljaj vode nakon što si sat vremena bio žedan.
(Ako si žensko) Onaj osjećaj kad se probudiš usred noći i shvatiš da si baš sad dobila mengu. Ili, zapravo, onaj osjećaj bilokad kad shvatiš da si dobila mengu.
Trnci koji prođu tijelom kad slušaš odličnu pjesmu.
Mali dašak hlada nakon tri ulice okupane suncem na +30 stupnjeva.
Leći u krevet nakon dugog dana u svježe i hladne plahte.
Kad pogledaš ljubljenu osobu i pomisliš "Joj, baš je predivan/predivna".
Kad uđeš u kafić i taman počne tvoja najdraža pjesma (dogodilo se meni više puta!).
Kad u kafiću dobiješ kavu koja je baš, ono, taman i sa super pjenom.
(Za žene) Kad na kraju dana skineš grudnjak. Sloboda!
Gutljaj pive kad je već splahnula nakon sat vremena i onda je onako, gorka i neukusna.
Rukovati se s nekim tko ima znojne i mekane ruke.


Čudan osjećaj u trbuhu, al nemoj mi ga kvarit
I danas mi je uspjelo - zaljubit se u male stvari

Neki put krivo je jutro, ili stranac što te pozdravi
neki put je kriv hiphop beat ili rif na gitari

Sunce, hvala ti, što si izašlo za mene
Sunce, obećajem, misli su mi pozitivne

Zakoračim u dan bez suvišnih očekivanja
pitanja, nadanja, sita sam skrivanja.
Ljudi su opet sivi, njihov pogled grebe pod
i šutke gaze ubrzano, ne vide plavi svod.
Prezirno se smiju kad skuže da sam sanjar
jer su svjesni di žive i kako žive - jasna stvar.
I znam da je crnjak i da smo zapeli u sridu
u rukavu nosim osmjeh pa ga imam u vidu.
Dopusti mi... da te razoružam
Otpuhni brige, primi sunce što ti pružam

Dobro skriveni u kockice,
mjesto što zovu dom
s crnim povezom prek očiju
ne žude za slobodom
Zrake udare u njih al otpor je uvijek jak
ljudi izvana obasjani u sebi nose mrak
zbog njih nebo se zatvori
zaplače kao dijete
šalje buru da ošamari,
protrese
da se sjete onih malih stvari
zraka i sunca nad njima
da shvate
još uvijek pozitivnih stvari ima


Post je objavljen 29.06.2012. u 07:20 sati.