Marketing
NAROD BEZ BRAKA
Dugo me nije bilo, odavno se nisam oglasio, ali isplatilo se pričekati. Nosim vam zanimljive i poučne vijesti koje vrijedi znati, zapamtiti i o njima razmisliti.
Na granici kineskih provincija Yunnan i Sichuan, pored jezera Lugu, živi Mosuo narod. Nema ih mnogo, svega pedeset do šezdeset tisuća, ali spominju se prvi put već dvije stotine godina prije naše ere, a svojim osobenim načinom života žive već berem tisuću i pet stotina godina i nemaju ga namjere mijenjati.
Kod Mosua ne postoji brak, iako postoje obitelji. Glava obitelji je žena koja živi sa svojim sestrama i njihovom djecom. Imovina: kuće, zemlja, stoka, čamci - sredstva za proizvodnju, nasljeđuje se po ženskoj liniji. Djeca pripadaju ženama i o njima se brine cijela obitelj, žene i muškarci. Ne zna se tko je čiji otac, pa ni ne postoji riječ za biološkog oca u njihovom jeziku. Najbliža riječ koja bi odgovarala tom pojmu je „ujak“. Postoje riječi za „žena“ i „muškarac“, ali ne za „suprugu“ i „supruga“. Najbliže tim pojmovima je njihova riječ „prijatelj“.
Kuće su građene tako da svaka odrasla žena, otprilike od četrnaest godina nadalje, ima svoju sobu koja s jedne strane ima vrata koje vode dublje u zajednički dom, a druge strane vrata izravno van kuće. Kad padne noć svaka može primiti koga hoće, s obavezom da se taj udalji prije sljedećeg jutra. Vrlo su diskretni i ne tračaju o tome tko je kod koga kada bio. Muškarci noću obilaze svoje ljubavnice, a ako tko od njih iz nekog razloga to kadikad ne želi, spava u nastambi za muškarce izdvojenoj od kuće u kojoj žive sestre. Djeca su prvenstveno briga majke i obitelji, a zatim i cijele zajednice. Igraju se po kućama i obilaze okolna sela bez bojazni za sigurnost. Svaka odrasla osoba je odgovorna za svako dijete, a svako dijete iskazuje poštovanje i poslušnost svakoj odrasloj osobi svog naroda.
U Mosuo jeziku ne postoji riječ za „ubojstvo“, a ne postoje ni seksualne perverzije. Ne postoje ni pojave koje bi se kod ostalih naroda nazvale „samohrana majka“, „udovica“, „razrušena obitelj“ ili „nezbrinuta djeca“. Žene traže muškarce samo da bi si međusobno uljepšali život, a ne da bi osnovale obitelj i imale dom - jer oboje ionako imaju.
Mosuo narod je opstao vjerojatno zahvaljujući geografskoj izoliranosti. Još početkom devedesetih godina prošlog stoljeća do područja na kojemu žive putovalo se od najbližeg grada sedam dana.
Najveće ugrožavanje tradicionalno načina života tih dobrih ljudi nastupilo je posljednjih dvadesetak godina od hordi turista koji su nagrnuli do jezera Lugu u potrazi za seksualnim rajem očekujući da će neka Mosuo djevojka ili žena upravo njih izabrati. Problem s turistima je što ostavljaju previše smeća za sobom i znaju biti bučni. Očekivanja turista uglavnom se zadovoljavaju klasičnom prostitucijom s kojom Mosuo narod nema ništa. Kao tradicionalni ljudi ne miješaju se sa strancima, zamisao da bi se podavali za novce im je potpuno nezamisliva, pa su prostitutke profesionalke uvezene iz drugih krajeva Kine koje ordiniraju u lokalnim narodnim nošnjama. (Vuk sit, a ovce na broju.)
Što god mislili o načinu života naroda Mosuo, nemojte smetnuti s uma da ga oni slijede već najmanje tisuću i pet stotina, ako ne i više od dvije tisuće godina. Hrvati još nisu bili i prihvatili kršćanstvo niti je kralj Tomislav sa svojih tisuću brodova bio još ni na horizontu kad su Mosue živjeli jednako sretno kao danas, čime se malo koja civilizacija na svijetu može pohvaliti.
