Zastrta tamom
gubim pute svoje
i zjene upravljam
sivilu tjeskobe na obzorju
No boje me tiču
i čežnje mi bude
da zaplovim plavetnilom
i zlatom ugrijem srce
Zeleni treptaj
u otkucaju zemlje
rosi me snagom
i daruje mirom
To srce je Tvoje
prosulo otiske mome
da ponesu dušu
do naručja Tvog
Ljiljana Katić, 3.7.1997.
Post je objavljen 28.06.2012. u 23:49 sati.