Marketing
Ja ne razumijem da ne razumijete ...
... ili ne želite razumjeti.
Uvodna napomena: na portalu Pollitika.com razvila se zanimljiva diskusija o problemu plastičnih vrećica. Pogledajte na sljedećem LINKU. Obzirom da je od strane autora teksta i od jednog komentatora - g. Zorana Oštrića, diskusija na neki način prekinuta, odnosno nisu dani nikakvi kontra argumenti, ostalo mi je zaključiti onako kako sam naveo u naslovu.
U ovom postu prenosim svoj zaključni komentar.
Naravno da mi nije namjera reći da me baš briga za bilo što pa ni za "neke tamo" kornjače. Ali kornjače u Jadranskom moru nisu ugrožene, ili barem ne toliko da bi se zbog toga kažnjavali hrvatski građani, potrošači i hrvatska ekonomija i proizvođači i hrvatski okoliš. Cijeli smisao i moje reakcije i mog bloga jeste - plastika je prevrijedna da bi se bacala, treba je prikupljati, a plastičari će vrlo odgovorno sudjelovati u tom sustavu. Vjerujte mi, plastičarima će biti jeftinije jer proizvodnja vrećica iz reciklata je i energetski i sirovinski jeftinija.
S druge strane, ovakve mjere za koje se zeleni zalažu proizvod su krivih pretpostavki. Naplatom naknade na vrećice, potrošači će prijeći na druge vrećice koje su ekološki nepovoljnije i što smo napravili - em smo zeznuli plastičare, radna mjesta, platnu bilancu, em smo još više zeznuli i okoliš.
I zašto to nitko ne želi čuti, poslušati i uvažiti?
Neki dan je bila jedna prezentacije nakon koje sam sjeo i razgovarao s predstavnicima jedne relevantne zelene grupacije, i ljudi su rekli da su iznenađeni argumentima, da nisu ni znali za neke podatke, da nešto što i jesu znali nisu gledali iz tog kuta. Plastičari samo žele da ih se sasluša s njihovim argumentima.
Katkada se kaže nešto što ne stoji, katkada se napiše nešto što ispada malo neodgovorno, ali činjenice su činjenice. Stoga, uvažavam svaki argument, dokaz ili opravdanu bojazan, ali stvarno me smeta da se brinemo o kineskim kornjačama, a ne brinemo se o kornjačama iz Kostarike.
Toliko je stvari u našim životima štetno - od automobila, struje, nafte, prirodnih nepogoda, toliko stvari zagađuje naš okoliš - od ispušnih plinova, teških metala, akumulatora i kemikalija - ali sve to ne zabranjujemo već se kao odgovorni pojedinci koji promišljaju o održivom opstanku i održivom razvoju, razmišljamo kako umanjiti štetu, kako izbjeći posljedive, a ne braniti automobile, lijekove, akumulatore, sunčeve kolektore, benzinske crpke i štedne žarulje.
Stoga se pitam: zašto nismo dosljedni. Evo, jučer sam napisao post: Zabranite automobilske gume jer je u makarskoj luci izvađeno nekoliko tona odbačenih iz podmorja. Međutim, to nikome ne pada na pamet. Gume vadimo, organiziramo akcije, jer nam gume trebaju - a sve se uvoze, nema domaće proizvodnje.
Također, jedan od komentatora ovdje je drugim riječima predložio - zabranite kondome, jer ih ima jako puno u moru i sličnije su meduzama nego plastične vrećice (živim na moru - i mogu Vam potvrditi - ima pravo). Međutim, to nikome ne pada na pamet.
Da sada dalje ne lamentiram, evo prijedloga plastičara na sljedećem LINKU.
Pročitajte, pa onda recite da su plastičari samoživi antieko-teroristi, profiteri i mrzitelji kornjača i svega živoga što je njima na putu.
Vjerujte mi, često su plastičari puno zeleniji od nekih "zelenih".
Lijepi Vam pozdrav
Vaš Plastik
Post je objavljen 27.06.2012. u 21:45 sati.