Marketing
Charlie na Zrtju...
Tako ja lagano lješkarim na plaži, opuštena, u svojim mislima.. Upijam svaku zraku sunca, koju sam propustila u Zagrebu zatvorena u uredu cijeli dan.. Omamljena toplim vjetrom lagano pocinjem sklapati oči.. Taman da cu zaspati, nekakav zvuk me trgne pred san.. O, da, krenuli su poznati i nepoznati beatovi iz niza klubova na plazi..
Počinje nabrijavanje na najjače.. Glazba iz klubova se počinje mješati, a onda kreće nadjačavanje jedni drugih.. Čija glazba ce biti jača i glasnija..Ekipa se kao hipnotizirana diže sa svojih ručnika i kreće na after..Onak, više su mi djelovali kao ovce kad su se krenuli slijevati u Aquarius.. "A ti Charlie, što ti čekaš?! Kreni!" Onda sam se sjetila zasto vise ne idem na ovu plazu.. Da ne ispadnem hejter, i ja sam izlazila ovdje, i to godinama.. Naime, starci su ovdje prije 100 godina kupili apartman. Jos u ono doba kad se moglo kupovati. Jos u vrijeme dok je Pag doslovno bio goli otok, a Novalja osim domaćih ljudi, drugih turista i nije vidjela.. Sad sam malo pretjerala, ali za razliku od danas, doslovno je tako izgledala. Jedan jedini klub je bio na plazi. Kalypso. Pijesak po podu diska, malo drvenih stolova, drveni sankic, zakrito palmama, glazba pomalo za svakoga, i provod je bio zagarantiran. Nije bilo guzvi, guranja, ekipa je bila opustena i spremna za zezanciju..
S vremenom i godinama, stvari su se pocele mjenjati.. Na plazi su klubovi poceli samo nicati, betonski zidovi kocoperili su se na plazi, broj ljudi se povećavao, nastale su guzve, naguravanja, ekipa je postala nabrijanija, umišljena, arogantna i nadasve nepristojna.. Mjesto je postalo veliki bum, gostovanja zvučnih imena iz svijeta glazbe, mediji, stvorili su novi „raj na zemlji“. Partijaneri iz svih djelova zemlje, pa i svijeta pristizali su. Neki su dolazili zbog dobre zabave i glazbe, a većina ekipe dolazila je jer je to bilo in trenutno. Da bi bili vidjeni, i da bi se mogli pohvaliti slikama na fb-u svojim prijateljima, koji nisu bili in, jer nisu bili tamo! Vrlo je važno bilo biti na Zrću. Toliko, da kad sam srela neke poznanike, bili su toliko bitni, da me kao nisu vidjeli. Više nam nije bilo kao prije, ali sad nam se zabava pretvorila u gledanje i smijanje ekipi koja je bila toliko ufurana. Zrće je postalo The place, to ili voliš ili ne voliš, sredina tu ne postoji.. Kako se sve promijenilo, tako su i cijene cuge rasle u nebo. A trend rasta cijena nastavio se navečer, kad je nacugana ekipa iz sata u sat plačala sve skuplju istu cugu. Neki su se već nakon par dana ljetovanja pokunjeno vračali kući jer su potrošili sve novce. To je cijena koju najčešće mnogi plate za par dana partijanja na „najpopularnijoj“ hrvatskoj plazi. Shvaćam ja i taj vid turizma, privlačenje sto većeg broja stranih gostiju, koji vole takav način zabave, ali... Nema ali, tako je.. Srecom pa meni Zrtje, sto bi rekli domaći, nije sve na Pagu..
Mozda će netko reći: Lako je njoj, ona je tamo svake godine, pa sad pametuje! Zapravo ne. Sumnjam da bi ikad došla na ovaj otok samo zbog Zrća. Odavno je ta plaža izgubila onu dozu šarma koju je imala.
Post je objavljen 27.06.2012. u 20:32 sati.