Ima ta jedna kuja, vučica bolje bi se reklo, živi negdje pored nasipa, nećem reći gdje, ima velike sise, vuče ih skoro do poda, i dolazi na nasip samo da bi lovila miševe. Negdje u šumarku sigurno ima čopor malih vučića, to si šerlokovski zaključujem jer su joj sise velike. I jer je plaha i zabrinuta.
Viđam ju tako kako bulji u zemlju, kako se prikrada i šuljka i onda visoko skače u zrak i obrušava se i pritišće nešto šapama.
I ne da si blizu, nestaje kao sjena.
Gledam ju onda tako izdaleka i zamišljam kako joj ljudi pokušavaju pomoć, vjerujem da bi je trebalo uloviti, urediti, oprati, nahraniti, oduzeti joj štence i onda izvaditi maternicu.
Da se ne muči više. Da nema više koga hraniti, i ni za koga loviti miševe i da ne mora od ljudi bježati. Nego da živi onako u suživotu s ljudima, kako to ljudi inače vole živjeti sa životinjama.
Zajedno, a u potpunosti odvojeno.
Nadam se da joj čovjek nikad neće postati prijateljem....
Post je objavljen 27.06.2012. u 16:54 sati.