Marketing
Ima dana, kada riječi...
Autor slike: meni nepoznat
Ima dana, kada riječi prestanu teći
Vjetrom duše raznesene nebom budu
I dalek put do nutrine sad moraju prijeći
Kao da su položene u preduboku posudu.
Bez dna, bez okvira, van svake granice
U uzavreloj masi traže svoju mrvu mira
Kao sjemenke ukopane u tlo plodne oranice
Čekaju poziv, kap vode, dašak iz Svemira.
I svaki sadržaj koji nudi smisao
Izgubi se, nestane, raspline u tami
Nekom čudnom željom, sam sebe je obrisao
U bestežinskom stanju prazninom se hrani.
Riječ besmisla da li postoji?
I tko smisao daje nekoj riječi,
Lutalica, prolaznik, autor koji riječ kroji
Ili sama putanja koju slovo želi priječi?
Ima dana, kada riječi padaju kao kišne kapi
Kap po kap, milinom dobuju po duši
Tek što kapnu na moj kalež, njihov dodir hlapi
A mjesto se dodira u trenu osuši.
Na dnu, porubljene, unutar svih granica
U suhoći tvrdog tla traže okus vode
Kao sjeme koje drobi ogrubljela oranica
Čekaju, dozivaju, željne slobode.
Ima dana, kada riječi slapom se obruše
Kao sidrene kaskade, vatrometno sjaje
Izranjaju osvježene saznanjima duše
Poželim da taj trenutak u vječnosti traje…
Post je objavljen 27.06.2012. u 07:29 sati.