Marketing
DUŽI, VEĆI.......
Litnje, golišavo se điraje po gradu. Kratke suknjice, veštice, majice na špaline, šeširići, ventulice. Utapam se u raznorazne turističke grupe, s noge na nogu prolazim rivom. Na rivi žamor, jahtice, brodići, gumenjaci. Iz restorana se čuti miris spize.
Hello, good evening!
Dinner maybe?
Ponekad kažem - No thanks, nekad -fala lipa ne bi, a najčešće se samo nasmijuljim. Izgleda da ovako bijela stvarno mogu proć za strankinju. Ili je to zbog fotoaparata u ruci?
Hmm... da, stvarno, zašto se podrazumijeva da je onaj tko nosi fotoaparat stranac? Ili novinar.
Domaće je kao malo čudno vidit sa fotaparatom.
A ova ekipa sa topovima nikome nije bila čudna.
Naravno da me zanimalo di su se uputili ovako naoružani.
Škljoc, škljoc, namištanje, primištanje.
Na meti je ona.
A na njenoj vjerovatno ja. Ali mislim da nije uspila. 
Šta me baš podsjetilo kako skoro pa nemam ni jednu svoju fotografiju. Ne volim se slikavat, šta je već općepoznato. Jedino ako me se uspije ulovit na prepad. 
Post je objavljen 27.06.2012. u 08:01 sati.