Rođenje Lucifera
Religije, sa svim svojim sustavima i podsustavima lijepo se se mogle prikazati s kartama za tarot; zapravo se i radi o "kostimiranim idejama", a upoznatost tek s jednim od reprezentacija je poput igranja na karte na način da se partija uvijek započne s 5, 10 ili više jedno te istih od ukupnog broja karata u igri...
Kada je o religijama riječ uvijek je riječ o "mnogoboštvima" neke vrste; jer u osnovi je odnos čovjek/društvo - posrednici (dobro/zlo) - Bog (smisao)...
Prema nekim procjenama u starom Egiptu je hijeroglife poznavalo tek 1 % stanovništva... Tako je, s nasljednicima znanja i svih mogućih predstava istih ideja u Grčkoj od tragedije ozbiljnosti svemu skupa pridodana komedija više mogućnosti o "Skrivenom"... Kultno i kazalištu doživljava oslobođenje od okova...
"Lučonoša" Prometej nije tako metafora za prenositelja od bogova tek vatre, nego svih vještina, a takvog junaka Egipat je u pokojem gradu imao na tronu Zeusa, a tko je kod Sumerana i drugih uokolo napravio ljudima tu uslugu može se naći u leksikonima mitologije...
Asirci i ini koji su kojekad bili okrutni prema osvojenima, ipak su bili tolerantni prema njihovim kipovima božanstava - znali su da se radi o istim počelima, samo različitih imena kod različitih plemena...
Biblijski Adam, kažnjen je također zbog znanja, stekao je iskustvo konzumiranja ploda s kakvog stabla...

Jedna od "karata tarota"; Herkul, Herkalo... Horus na horizontu...
Venera, Danica, svjetlost neba zvana različitim imenima ujutro i navečer, kod Rimljana i Lucifer... U traženju veza između uzroka i posljedica od optužbe za samovolju do optužbe nebeskih tijela za predvodnike Zla - dobro se pretvara u poslušnost glasovima; opet s visina neba i planina... Noa je graditelj barke, a Mojsije druge vrsta kulta... Ove glasove - definira svećenstvo; organizirani kler time postaje Bog... isključivi.
Međutim show se nastavlja, prave se nove kule od karata, drugačiji junaci i njihova višeznačna alter-ega; Zagor, koji iskupljuje svoje greške, i Čiko, koji se zbog svog trbuha i visokog ega u svezi s porijeklom... sve do alanfordovoskog sir Olivera i "O my god they killed Kenny" odnosa prema žrtvi... Njezina je plaća u pripadnosti društvu, a može se, Ničeanski voljeti i najdalje... Sotona bi tu bila samovoljna idjeja što je dobro ili loše, od strane pojedinca ili stada - koja bi se odnosila baš za sve, i u svakoj okolnosti... Zakon umjesto slučaja, tradicija i parada umjesto realnosti...
Pogled uranja u tminu.
Obrisi se tek naslućuju.
Događaji mute i preklapaju,
a magluština zastire svjetionik
građen proročkom maštom.
Oluje na pučini zameću plovne linije.
Koliko se već sanjara nasukalo?
I kolike će još sustići havarija?
No u tom sutonu svjetlucaju svijeće.
Začudo, ne pali ih korota za minulima,
nego kroz pomrčinu svjetluca nada.
To je naša sloboda i pouzdanje
da ćemo pregaziti silu i ravnodušje.
Ivan Supek (Trinitas)
Ili; "Ako ne ide na jedan način, ide na drugi - a ako ne ide na drugi ide na treći..." Ivan Urlić
Post je objavljen 26.06.2012. u 12:26 sati.