Alkohol-dio prvi
kako sam licemjeran dok sa prezirom odbijam čašu gemišta kod kuma na kartancu. naime, volim ja popit, no ponekad se to pivce sim, gemišt tam pretvori u naviku, a vjerujte mi na mig, zadnje na kaj se želim navući je alkohol. neću sad srat o opće poznatim problemima koji kao nus proizvod alkoholizma nastaju i ostavljaju trajne posljedice zbog nečijeg slabog karaktera. ne, nisam dijete alkoholičara, no ne znači da nisam svjestan posljedica, da nisam vidio masnice na školskom prijatelju čiji je pijani otac po tko zna koji put tukao mu majku a njega zbog toga što ju je išel zaštitit, da nisam vidio suseda koji već od ranja spi na klupi ispred lokalne trgovine, da nisam vidio "vinske pajdaše" koji se ne buju maknuli z klijeti sve dok se mogu držat na nogama odnosno držat čašu ravno. ma jebote, imam na radnom mjestu pijanca, liječenog, ali ne izliječenoga, pa taj od ranja ima oči kaj svjetionik na dubrovačkom grebenu.
pa jebote, zamisli da si mu žena!! en ti trunje pa kaj bi delal s bedakom tulike lijet. ma znam ja da je on njoj jedini izvor zarade, ali jebeš čovjeka kome je u tmini alkoholne ograničenosti jedini svjetionik flaša pelinkovca!!
taj dok ima para onda je gazda, još pita kaj bi bilo dobro za pojesti i malo malo ide van pit uz izliku da ide na bankomat. e, a kad počne z doma nositi gablec onda znam da mu je budžet na najgi i da mu jedino ostaje za večernjak i cigarete.
vratimo se nazad. naglo podvlačim crtu kaj se alkohola tiče i u dane korizme ne pijem alkohol. eto sad je već 30 dana bez kapi alkohola i morem vam reći da mi je baš super. razlog odluke nije samo uzrokovan onim kršćanskim osjećajem već sam se splašil dok sam se ulovil u pol tjedna da bi mi baš sad pasala jedna piva?!
e pa neš majci, vala neš! i tu ja reko dosta da ne bi bez potencije osta, jebiga, meni je piša dragi ud i želio bi da me još puno lijet služi, iako šapu na srčeko, baš i nije dobil herniju od silnog rada. preventiva je majka dugovječnog opsluživanja pripadnica ljepšeg spola.
kad već drobim o alkoholu, ne mogu a da se ne prisjetim moje prve avanture s alkoholom dok sam nekad daaaavno peške hodal, svaki vikend, k mojoj djevojci u obližnje selo (4 km) smjer sjever-sjeveroistok s ishodištem iz sela jape moga. ah, ništa ljepše od uživanja u prirodi dok lagano pješačih k svom komadu, komarci veselo zuje oko moje gelom natopljene frizure ostajući tako nabodeni na koplja nove mode, pa onda pozdravljanje svake babe u selu, jer jebiga običaji su tu da se poštuju; iako znam da drže figu u žepu dok mi sreću uz pomoć Boga i Majke božje žele, a ja i onak ne kužim madjarski. ama gdje sam ono stao, a da, u drek dok sam eskivirao traktora kojim je, alkoholom i radom iznureni Janoš baći vrludao po drumu. ma sve je to dio folklora, sa smješkom sam u sebi komentirao dok sam Janoš baćiju u znak pozdrava pokazivao visoko uzdignuti srednji prst.
došavši k mojoj koki, dočekal me je njen plan da odemo do neke njene tetke koja je eto uprav ščera pristigla iz daleke ali prijateljske nam republike Austrije, pak je prosila kaj se ona, nećakinja joj mila, navrati malo do nje sa svojim, jelte, dečkom. i tako odpješačismo kilometra niže, meni kao da nikad dosta pješačenja; i uniđosmo u raskošnu kuću prizemnicu koju je krovića vrh krasio poluhrđavi pevec. a unutra već uobičajena crveno zelena kombinacija namještaja, pomalo opskurna atmosfera podsjećala me je na jen stari pajzl u Osijeku. i naravno, krenula je blablaonica: huđ vođ? ul vođ? di si, šta si i to tak, ne, kuiš naravno na madjarskom, dok sam ja sve sa strane gledao iz onda pomalo glupave rvacke perspektive. jebote, sad znam kaj je biti stranac u svom dvoru. elem, nakon što se izblebetaše do mile volje, usput čak i dobih soka da baš ne sjedim sam, sjeti se tetka da je donesla neki vrhunski liker od višnje. mislim, kaj ga jebeš stara, reci višnjevača i kvit.
- ajde lega popi i ti s nama? -umiljatno će tetka,
- ma ne hvala - kurtoazno ću ja,
- ma probaj. to ti je slatko!- ustrajano će tetka,
- kaj zbilja? - hineći nevinašće u čudu upitah,
- ma daj probaj svidjet će ti se- pobjedonosno će ona dok mi je sa smiješkom natakala likera. a šta sad, pomislih, moja znatiželjna guša mora svašta da kuša, reko, i uz pomalo sramežljivo -živjeli- ispismo prvu čašu. da, prvu, jer tek sada nastaje serija "mladi alkoholičari". da ne kvarim dobro raspoloženje ja se nanudim na još jednu, osjećajući kako mi se toplina kroz bedra sljeva.
-onda još jednu za zdravlje reče tetka i nagne čašku, a ja već osjećam da mi uši gore,
-jednu za nećakinju i legu uzvikne tetka!- pa lok-lok,
-jednu za Austriju reče teta ližeči čašu- a meni već udovi trnu,
-još jednu za tetku uzviknem ja dok je ona, oduševljena tom mojom spontanom gestom, tak s čašicom trgnula glavom unazad da sam doslovce mislio da će joj kroz grkljan proletiti četvrti vratni kralješak,
- jednu za vas!- viknu baba te zubima obujmi čašu i bez ruku nagne i zlije ju u sebe- ti negdje stara dereš u austriji mislim se ja...
e baš u tom trenutku, dok je bilo zdrave svijesti vrištalo u pomoći, ja reko dosta. ELIG! idem ja doma jer već je kasno a osim toga ja sam pjehaka i dug je put. ponudila je je tetka prijevoz no ja sam to glatko odbio, mislim se, bolje da si prdnula nego tak kaj predložila. odpratio ja koku doma pa put pod noge al ne po cesti već sam odlučio preko polja. poprek. mora da je to dobra odluka!?
vrijeme je bilo toplo, srpanj mjesec, tek je vjetar lagani njihao lišće mladog kukuruza, bećarsko sunce je bilo visoko i pokazivalo mi pute. nadam se da znam kamo idem.....
Post je objavljen 26.06.2012. u 08:46 sati.