Sve po tri
Naslov je šaljiv, ali zašto ne. Bile smo nas tri kod jedne od nas u vikendici , maloj kući za stanovanje koja služi za bijeg kad u stanu i gradu gdje živimo zagusti. Ali.., to je literatura, iako malo sliči istini.
Jedna, M. , je živjela radila do mirovine u Njemačkoj. Tamo sam bila i ja, ali svega nekoliko godina toliko da nisam podijeljena između dvije domovine i ne govorim kako je u Njemačkoj sve bolje i urednije i kako se zakoni poštuju.
Vratila se u svoju vukojebinu, žao mi je što moram tako reći, jer je to i moja malomišćanska močvara, gdje vlada zavist, ljubomora, mali gradić Payton koji više i nije gradić jer je sve nestalo. Nema kina, nema amaterskog kazališta, nema građana ni građanske inicijative. Vlada: Tko je jamio jamio i još neprekidno jamiva, Svi su potkupljeni i umreženi. Od sudstva do policije, uključujući školstvo. Nema više prijateljstva ni zdravih obiteljskih odnosa. Zavladala je opća gramzivost et cetera.
Kako ovo vrlo lijepo pišem posve mirno bez strasti i povišenog psihičkog stanja. kao da sam progutala tri apaurina, a još jučer smo s njom skoro plakale.
Siromašna obitelj, teško se školovala, izvrgnuta od mladosti grubostima i ružnim postupcima obitelji, relativno priproste i agresivne. Dok smo bile mlađe nikad mi nije bilo jasno kad bi govorila: Blago vama, jer meni se činilo da mi nije baš blago. Moji su bili strogi, otac po zatvorima iz političkih razloga, ali dosta o tome.
Uglavnom M. je iz Njemačke slala i pomagala obitelj preko svake mjere. To je radio i njen muž Nijemac. Nejasno nam je zašto je dala jedinog sina da ga odgoja njena sestra i njen muž u Jugoslaviji, ali njeni su bili žestoki komunisti, kao i ona sam pa je možda htjela izbjeći njemački odgoj. Iako.., meni se činilo da je sestra na taj način drži u šaci.
Uglavnom u domovini obitelj se popravljala njenim novcem. Množile su se kuće i stanovi. Bila je luda za djecom braće i sestara. Uistinu pomagala šakom i kapom. Počela i sama graditi kuću. Kao da je dokazivala mjestu, Bogu iza nogu, da je nešto postigla.
Postigla si puno, govorila sam joj ja i naša druga prijateljica, uglavnom sama. Ostavi svih, počele su svađe, prevare i razočaranja, učinila si preko svake mjere za obitelj i mjesto (neću spominjati domovinski rat i njenu angažiranost, a tek bolesnima po njemačkim bolnicama). Okreni se sebi. Kupi nešto u Istri. Uživaj i pošalji ih svih u vražju mater.
E, da! Naša M. danas kaže: Posve sam sama. Sin joj predbaciva da nikad nije bila s njim. Mužu je dosta mjesta, rodbine i Hrvatske,
Kao točka na i posljednji gaf je bio osnivanje firme. Njena nećakinja je direktor, ona ima pedeset posto kapitala, ali i potpisane bjanko papire nećakinji. Izgrađena je kuća sa šest apartmana. Dva su pripala njoj. Čak ih je i koristila, odjednom nećakinja i suprug provalili su u ta dva njena apartmana uz pomoć policije (ona je bila u Njemačkoj). Promijenili brave i cijelu kuću prodali nekom iz Bosne.
Ne možeš vjerovati ušima.
Molbe, žalbe,odvjetnici, pare cure na sve strane. Nitko iz obitelji ne govori s njom. Ona hoda po mjestu i upire prstom na svakoga tko je u igri i govori glasno: Mafija!
Nemoguće je nabrajati sve lažne svjedoke i ljude koji bi trebali svjedočiti u njenu korist, ali se boje. Na pr. vrlo vrijedna kućna pomoćnica koja ima svoju firmu za čišćenje,a koja već duže vremena čisti za nju ta dva apartmana ali malo mulja sa porezom, kao uglavnom svi, rekla je: Ne mogu vam svjedočiti strah me je.
Zadnji je udarac da je netko iz obitelji izjavio službeno kod javnog bilježnika da su joj kupili stan u Zagrebu u protuvrijednosti...
Piše pisma ministru ovom i onom. Odgovori stižu preko lokalne policije, sudstva i već nekoga koji tvrdi suprotno.
Policija je svako malo zaustavlja, naplaćuje kazne za parkiranja s razlogom i bez razloga. Poneki joj policajac sažaljivo kaže: Ne inatite se. Otiđite odavde.
Je li vrijeme da prekinem, a mogla bih pisati i pisati jer smo ovaj put slušali samo M.
Ali i smijali smo se. Zajedničko djetinjstvo i događaji i iz tog vremena mladosti- ludosti, pa kakvih ludosti, iako je životni put svake od nas išao dijametralno suprotnim pravcima, ali more i sunce dobro jelo i dobro vino, radost što smo još žive i zajedno, smijali smo se do iznemoglosti i bilo nam je odlično.
Post je objavljen 25.06.2012. u 19:28 sati.