Marketing
Diploma za hrabrost
...junak na tenku.
Biograd.
Pred kućom dovršavamo ručak: unuci, mlađa snaha, svekrva, punica i moja malenkost.
- Mama, nakon deserta idemo doktoru – kaže odrješito stariji unuk T.
- Kojem doktoru? – pita svekrva. Ona je uvijek znatiželjna i brza na jeziku.
- Onom za djecu, pedijatru – ozbiljno odgovara četverogodišnji T.
- A zašto trebaš kod pedijatra? – pita čudeći se djed, tj. ja. Nije baš uobičajena pojava da mala djeca žele kod liječnika.
- Kašljem. Mama mi je kad sam ustao obećala da ćemo danas ići doktoru – ozbiljnim glasom tumači unuk svom djedu.
Unuci, naime, jutrom nakon buđenja kraće vrijeme kašlju i čuje im se pomalo hripanje u prsima. Jutros je snaha rekla T. da će ga odvesti pedijatru da vidi što mu je i da mu eventualno prepiše lijek. Kako preko dana ne kašlje, zaboravila je na dano obećanje. No nije T. Mi se čudimo kako on to navaljuje da ide doktoru. Nije to uobičajeno kod djece.
- Voli on ići doktoru. Svojevremeno nije bio u vrtiću kad su djeca imala neko obvezatno cijepljenje. Hrabrija djeca koja se tom prilikom nisu plakala i otimala doktorica je dodijelila 'Diplomu za hrabrost'. Dobila ju je i njegova simpatija u vrtiću, a kakav bi on bio 'mačo' da je i on ne dobije. – priča snaha.
I nije tada bilo druge nego pravac doktorici koja se i sama iznenadila kad je čula priču. Unuk je dobio injekciju ('pikicu'), boljelo ga je ali je junački, stisnutih usnica otrpio bol. Kad je sve bilo gotovo upita doktoricu:
- Hoću li sad i ja dobiti 'Diplomu za hrabrost'?
Naravno dobio je.
Ni ovaj put nije bilo 'lavabo'. Mama obećala i obećanje treba ispuniti. T. bude presvučen u čisti 'ancug' sav sretan ode pedijatru. Ubrzo se vratiše. T. je u suzama.
- Prošlo veselje? – pitamo mi.
- Ma ne, doktorica ga pregledala, u pitanju je lagani bronhitis i NIJE mu dala ni lijek a kamo li očekivanu 'pikicu'. Naravno i 'Diplomu za hrabrost' pa je tužan. - odgovara snaha smiješeći se i njih dvoje odoše u sobu da se T. smiri i pomiri činjenicom da mu 'zločesta' doktorica nije pripisala lijek uz mamino obećanje da će sutra otići u ljekarnu i kupiti mu lijek.
Kasnije upitah snahu:
- Nu, kakav ćeš mu to lijek kupiti?
- Kad mu doktorica ne prepiše lijek kupimo u ljekarni nekakve vitaminske tablete pa je sve OK. – odgovori snaha.
Srećom unuk je do drugog jutra zaboravio na to obećanje tako da ovaj put nije bilo potrebe za 'lažnim' lijekom.
Post je objavljen 23.06.2012. u 17:21 sati.