Ovu nogometnu reprezentaciju Republike Hrvatske ispratili smo na europsko prvenstvo bez neke posebne pompe, bez nekih medijskih klepetanja o tomu da ćemo osvojiti najmanje treće mjesto jer smo mi najbolji sportaši u svijetu u odnosu na broj stanovnika i ostalih tra-la-la priča. Većina naših reprezentativaca stasala je u Hrvatskoj ligi koja je za mandata Vlatka Markovića i Zdravka Mamića doživjela blamažu i po moralnim i zakonskim kriterijima dokučila dno dna. Sada je to za Hrvatsku najpopularnija sintagma za stanje duha, morala i kriminaliteta ove naše države. Za povlaštene u njoj ona je najbolja. A povlašteni, kao i bogati, ne mogu biti pošteni. Da ne bi netko mislio da ja sebe smatram poštenim, reći ću da nisam bogat, ali za sada imam jednu povlasticu koja mi ruši taj imidž poštenja!
Naši nogometni reprezentativci svoj kruh zarađuju izvan Hrvatske, neki ne znaju sročiti ni jednu pravilnu rečenicu na hrvatskom jeziku, možda ne znaju otpjevati ni najljepšu himnu na svijetu. Ova najljepša himna na svijetu nije zbog nacionalizma, ona jest ustvari najljepša zbog svoga sadržaja koji opjevava ljepote te naše Lijepe bez ikakvoga vojnog naboja i mržnje! Time se moramo ponositi, posebno zbog toga što ona nije napisana i skladana za potrebe Europske unije, već davno ranije, negdje oko burne 1848. godine.
Zbog relativnog neuspjeha naše reprezentacije u Poljskoj nije bilo većih trauma u domovini, ali je učinjena šteta jer bi se narod zabavljao do još jedne utakmice, pa možda još jedne i tako do finala. A tada bi već euforija dosegla vrhunac i sve bi bilo podređeno nogometu. Zaboravili bismo porez na dodanu vrijednost, porez na nekretnine, na promet, porez na „belu kvaku“. Ne bi razmišljali o kursu švicarskog franka i o kreditnom obroku u banci, najvećem legalnom pljačkašu naroda i narodnosti. Ako bi u finalnoj utakmici dao gol Eduardo bi bio najveći Hrvat nađen u inozemstvu.
Od nogometa bi najviše profitirala aktualna vlast. Nenarodna Vlada bi se preselila u Poljsku i Ukrajinu, a Hrvatsku ostavila Tomislavu Karamarku, kao premijeru u sjeni. Ako je državu jedno vrijeme mogao voditi Titov general, pa onda svjetski hohštapler i domaći pljačkaš, zašto ju ne bi mogao voditi i vrhunski obavještajac. Što fali Rusiji s Putinom.
Nova vlast dozvoljava si da ju proziva HDZ, stranka koja je isključivi krivac za katastrofalno stanje u Hrvatskoj i sada su odjednom tako pametni da dijele savjete drugom. Kukuriku koalicija doista nije napravila ništa, niti je išta pripremila za realizaciju. Vrte se u krug hvatajući svoj rep i puštajući probne balone da im netko drugi pripremi program izlaska iz krize. Imali su krasnoga vremena da se pripreme do u detalje kako će voditi državu i nemaju opravdanja da su zatekli goru situaciju nego su im prezentirali poraženi. Što je trebalo završiti doktorat da se shvati da HDZ laže već dvadeset godina. I sada se našao jedan Tomislav koji je vjerojatno kupio magisterije za sve društvene i ekonomske znanosti i samim tim postao stručnjak. Mada više za prošlost nego za budućnost. Naš premijer ponaša se kao uvrijeđena stara frajla na provokacije jednog obavještajca koji ima deblje živce od vučne sajle i morao bi znati da se s njime na tom terenu ne može bočiti. Jedva smo se stišali oko onog drugog Tomislava iz Beograd čudeći se kakvu to on ima retoriku kada razmišlja četnički. Kao da izmišljamo toplu vodu. Pa kako drugačije taj može razmišljati, ali treba zapitati srpski narod zašto ga je izabrao. Oni ga poznaju bolje nego mi!
Naši su nogometaši krivi što se život vraća u stvarnost prije reda, a stvarnost je nemilosrdna. Nju ne možete uljepšati s nekim golom iz voleja kao što to čini Zlatan Ibrahimović za Švedsku reprezentaciju. Za našu reprezentaciju sada igra Kukuriku sastav koji volejom ni ne zna rasparati mrežu protivnika – mrežu globalne krize. Nemaju dovoljno utakmica u nogama. Zato se oni bore s uredbama, pravilnicima i zakonima pa donose Uredbu o provedbi postupka procjene učinaka propisa, Pravilnik o prestanku važenja Pravilnika o mjeriteljskim zahtjevima za medicinske injekcijske štrcaljke, Pravilnik o mjerilima za rad zemljišnoknjižnih službenika, Zakon o poljoprivrednoj savjetodavnoj službi, Zakon o HRT-u, i zakon o legalizaciji divlje gradnje. Ovaj zadnji zakon nije pisan s veliko „Z“ jer se on zove puno kompliciranije. Tim zakonom narugao se poštenom investitoru još i HDZ (što nije nikakvo čudo), ali je još jedan hračak na investitora koji se držao zakona odaslala i nova vlast. I još je pojeftinila legalizaciju i poručila poštenim ljudima da su teške budale. I to nova vlast koja je zamijenila onu korupcijsku, lopovsku, HDZ-ovsku opciju. Kada ova vlast promjeni Zakon o radu i ukine kolektivne ugovore, kada radnika ostavi bez gaća, može se slobodno uhvatiti u kolo s Todorićem, Tedeschijem, Ninom Pavićem, Markovićem, Štimcem i Mamićem, kao pridruženi članovi HDZ-a i Katoličke crkve, te mogu slobodno zapjevati; Još Hrvatska ni propala, kao himnu nagdašnjih Ilira.
Svejedno se nadam da će ovakvim socijademokratima radnik doći glave.
Post je objavljen 24.06.2012. u 05:59 sati.