Marketing
Zagrebačka biciklistička dijagonala
Pažljiviji čitaoci mojih postova su vjerojatno već zapazili da živim u Prečkom, a da sam djetinjstvo proveo na sasvim drugom kraju grada, uz Dotrščinsku šumu, u kvartu između Bukovca i Markuševca gdje mi još i dan danas živi mama. A kako je prošli tjedan završila nastava tako je došlo vrijeme za akciju sa mojim školarcima, krenuli smo biciklima u posjet, točno po dijagonali preko cijelog grada!
Sličnu biciklističku rundu smo već napravili prošle godine, sin je već tada bio vješt na svom prvom pravom biciklu, no kćer sam tad još uvijek vozio u sjedalici na mom biciklu. A sada smo već išli sa tri bicikla, kćer je u međuvremenu porasla, dobila svoj bicikl i postala na njemu vrlo vješta tako da smo se mogli odvažiti i na ovakvu vožnju.
Sve je išlo ovako:
17:45 Posljednja provjera stvari, punjenje boca vodom (ne zaboravite, bila su tad još uvijek +32 stupnja!), provjera guma, stavljanje kaciga na glavu i ... polazak!
18:20 Horvaćanskom smo se dovezli do Knežije, na početku nas je sunce tuklo direktno u leđa, no s vremenom i zamicanjem za zavoj kod Hrgovića vožnja je postala ugodnija. Na Knežiji napravismo 15-minutnu pauzu na dječjem igralištu iza Ujevićeve ulice.
Tokom puta nije bilo nikakvih problema.
19:15 S Knežije krenusmo na "autoput", Zagrebačku aveniju, pređosmo Savsku i zatim priječivši Vrbik dođosmo do Ulice grada Vukovara (kratka pauza za osvježenje uz "Franceka" u Galovačkoj ulici kod FER-a!) kojom stigosmo do Strojarske i tamo napravismo 20-minutnu pauzu za sladoled. Usput zapazismo da je raskršće Savske i "autoputa" dosta problematično za bicikliste, pogotovo sjeverozapadni kut na kojem je vrlo uzak prolaz u kojem se tiskaju pješaci i biciklisti. Isto tako, rubnjaci na sjeveroistočnom kutu nisu dovoljno spušteni tako da smo svi morali sići sa bicikla kako bismo se popeli na visoki rinzol. U blizini "Raketa" je opasno mjesto na pločniku/biciklističkoj stazi kod ugla trafostanice - imali smo "bliski susret" sa dva brzo vozeća biciklista na nepreglednom mjestu. U Vukovarskoj smo se vozili po sjevernoj strani - biciklistička staza je povremeno označena kao dvosmjerna, a povremena kao jednosmjerna za što uglavnom nema potrebe jer je pločnik dovoljno širok i za pješake i za oba smjera biciklista.
Odmor uz lijepo ofarbanog "Franceka" kojeg je ekipa iz "Pimp My Pump" tako dobro ofarbala - pripremam osvježavajući "napitak".
. Snimio: Vedran
Vrijeme je za osvježenje! Snimio: Vanja
20:15 Nakon sladoleda nastavismo put uzduž Vukovarske sve do Volovčice gdje se prebacismo na trasu potoka Bliznec o kojoj sam već pisao OVDJE. Kod prijelaza pruge smo poštovali propise i vratili se do pothodniak kod ž.st. Maksimir koji je vrlo neprikladan za bicikliste jer ima tri niza stepenica i rampa za bicikliste i kolica bi jako pomogla (na žalost, na tom potezu, između Donjih Svetica i Trnave, nema alternativnog "legalnog" prijelaza pruge). Vozimo se do tvornice "Kraš" gdje se odmaramo gackajući i odmarajući tabane uz zabavne šarene vodoskoke.
Nismo bili jedini koje su privukli šareni vodoskoci - da ih je bar više u gradu! Snimio: Vanja
20:45 Nastavismo vožnju pješačkom stazom uz potok Bliznec - staza je popločana sitnim granitnim kockicama što već pomalo umornoj djeci otežava vožnju. No, bilo je još snage tako da smo stigli i do ulice Čret i nedugo zatim do našeg cilja. Za prijelaz grada s kraja na kraj trebala su nam tri sata brutto vožnje (čiste vožnje bi to bilo cca 2 sata) - čestitke mojim klincima, a pogotovo kćeri kojoj je to bila najduža vožnja do sada!
Post je objavljen 21.06.2012. u 10:57 sati.