Dok šetam volim pogled bacit okolo, zavirit di god je moguće, uspentrat se, skočit, priskočit.
Posebno mi je drago kad u šetnji prirodom otkrijem lipi cvitić pa onda kad dođem kući krenem u potragu i istraživanje. Ponekad uopće ne znam odakle početi, nabacim riči, pretražujem a ni jedna stranica ništa ne otkriva.
U jednoj proljetnoj šetnji naišla sam na lipi ljubičasti cvit. Pretragu sam započela sa orhideja i pogodila.
Posložila sličice, prepisala dio teksta i ostane post posložen a neobjavljen.
Dakle, ljubičasti cvit je šiljorep. Izvor na internetu ( mislim da je bio Šumari ili Šumarski list ) kaže:
Šiljorep(Limodorum abortivum) je višegodišnja saprofitska biljka iz porodice kaćunki (Orchidaceae), koja pripada submediteranskom geoelementu. Rasprostranjena je na prostoru Sredozemlja, u srednjoj Europi, Siriji, Palestini, Maloj Aziji, na Krimu, Kavkazu i sjevernoj Africi.
Ima duboko pod zemljom vodoravni i dobro razvijen podanak i mnoštvo mesnatog i krhkog korijenja, debelog do 10 mm. Stabljika je uspravna, valjkasta, mesnata, gola, s plitkim prugama,plavoljubičaste ili prljavoljubičaste boje, a umjesto pravih zelenih listova u donjem je dijelu obavijaju ljubičaste ljuske. Cvat je dugi i rahli grozd, sastavljen od 6-20 jednosimetrijskih (zigomorfnih), dvospolnih cvjetova, a cvatnja je potkraj travnja i tijekom svibnja.
Plod je tobolac, s mnoštvom sitnih sjemenki.
Zanimljivo za ovu vrstu je da ukoliko je godina sušna, biljka nije sposobna „ gurnuti „ stabljiku iznad zemlje ( zbog dubokog korjenja ), pa cvate i razvija sjemenke pod zemljom. Također je to vrsta sa najvećim sjemenkama od svih terestričkih orhideja, oko 1,5 mm. Razvoj jedinke je kompliciran i vrlo spor – jedinke se pojavljuju nadzemno tek nakon 8 – 10 godina provedenih pod zemljom.
Šiljorep raste u termofilnim hrastovim i borovim šumama i šikarama, pretežito na vapnenačkoj podlozi, a nalazimo ga i na umjereno svježim, neutralnim, do blago kiselim, rastresitim, skeletoidnim tlima. Kao izrazito saprofitska vrsta, raste pojedinačno ili u manjim skupinama, od nizinskih do brdskih područja.
Ovu biljku u Hrvatskoj nalazimo u Hrvatskom zagorju, na Medvednici, Velebitu, Požeškom gorju i drugim našim planinama. Zbog branja i promjena u staništu, ugrožena je kao i sve vrste iz porodice kaćunki.
Post je objavljen 20.06.2012. u 08:23 sati.