Marketing
Miš, fejsbuk, baka i mačak.
Kad već otvorih blogeditor iz nekog drugog razloga, zašto ne bih i post napisala.
Znate, sigurno svi imate ljude iz svoje bliže ili daljnje okolice koji vam posebno mogu dići tlak. I oni se često niti ne moraju previše truditi da bi tako nešto postigli, jer to su obično ljudi s kojima smo u nekakvim emocionalnim vezama.
Moj ajmo reći regulator tlaka je moja baka. Najdraža baka.
Ok, prije 8 mjeseci joj je umro dečko. I svima nam je bilo teško jer smo ga svi voljeli. Bio mi je kao deda i teško sam to podnijela, a znam da je i njoj bilo užasno. I vjerojatno još jest. Ljubav koja je trajala trideset godina se ne zaboravlja samo tako.
Međutim, što se desilo, kao posljedica svega?
Moja sedamdesettrogodišnja baka se navukla na Facebook. Da, dobro ste pročitali - na Facebook.
Osim što je totalno nedostupna za svijet, skoro uopće više da niti ne kuha, jede usput, počela je totalno zanemarivati neke osnovne stvari. Naime, izgovor zašto se ne tušira redovito je taj da ju je strah tuširat se dok je sama u kući (dečko je naime preminuo u kupaoni). No, ne bi milostiva nekoga niti pitala da bude tamo tih 15 - 20 minuta koliko je već potrebno da se opere, što uistinu nikome od nas ne bi bio problem. Ne, nego tek kad je nepodnošljivo biti kraj nje, onda ju ona osoba koja se zatekne tamo natjera da se makne od kompjutera i da se opere. I to je samo jedna od sitnica.
Najnovije je bilo sljedeće. Imala je miševe već neko vrijeme u kući i nije joj palo na pamet staviti ljepilo da ih eliminira. Jer kao nema ona ljepilo, a ne ide u dućan pa si ne može kupiti (što je naravno glupost, jer moja sestra može svjedočiti o traumama kada je s bakom bila u dućanu zadnji put). A naravno, nije joj niti palo na pamet da nekome kaže da ima miševe pa da mi ostali to riješimo. No, u posjet joj je došla sestra, koja je na kraju spavala kod nas, jer su tamo miševi i mi smo naravno prvi put čuli za postojanje miševa. Moj otac je tada kupio ljepilo, stavio ga na karton, strateški stavio kod nje u kuću, da bi se miš ulovio istu večer.
A moja baka najdraža je učinila što?
O nećete vjerovati, nikako nećete vjerovati. Miš je cvilio i ona ga je doslovce bacila van pred kuću tako na tom kartonu bez da je to stavila u neku vrećicu, bez da je mišu skratila muke kad je već jadan patio, bez da je učinila išta. Jer kao bio je mrak (a ona kao nema svjetlo vani, kako da ne).
Posljedično, naš mačak jadan je vidio gotov obrok na dohvat ruke, koji je pritom još i cvilio. Naravno da mačku ne mogu kriviti što je mačka, ali mogu baku kriviti što je mutava. I uglavnom, mačak jadan se ulijepio u ljepilo.
Slijedilo je kupanje, ali naravno, ne može se ljepilo oprat običnim šamponom za mačke. Mjau jadan je baš nadrapao, trebali ste čuti to tužno mjaukanje.
Eno ga sada se izležava pred kućom, ali jadan mjau, ovo je već druga nedaća ove godine koja ga je strefila. Ajde ovaj put je 'samo' dlaka, ali moglo je i bez toga.
I tako, tužno mi je gledati kako jedna vitalna i zabavna žena postaje rob tako nečega kao što je Facebook. Jasno mi je da je to njezin bijeg od stvarnosti, ali ljudi su i prije gubili svoje voljene, a interneta i ostalih čudesa nije bilo. Nego su jednostavno naučili živjeti s promjenama...
Post je objavljen 19.06.2012. u 19:37 sati.