EKONOMIJA ČETVRTKOM - Mark Stevens: "Vrhunski menadžment"
Ono što nam često nedostaje, odgovarajuće je vodstvo. U Hrvatskoj, donedavno je menadžer bio osoba kojega se od milja zvalo „diša“, koji je kao kapetan broda u mirnoj plovidbi u istoj firmi u kojoj je započeo radni vijek, tamo dočekao i mirovinu. Danas je u Hrvatskoj menadžer osoba koja otpušta ljude i smanjuje plaće i rashode, dok istovremeno za svoje potrebe kupuje najskuplji model službenog automobila i osigurava si milijunske iznose otpremnina. Evo što o tome kažu oni koji su menadžment proučavali puno dulje nego mi.
Mark Stevens: „Vrhunski menadžment“ (Naklada Zadro, Zagreb, 2001., s engleskog preveo: Janko Paravić)
„Vrhunski menadžment“ Marka Stevensa kompilacija je znanja o menadžmentu koje se predaje u sklopu Programa višeg menadžmenta američkog Sveučilišta Harvard. Tako vrhunski menadžeri koji nisu u mogućnosti prisustvovati tom devetotjednom kolegiju mogu na jednom mjestu pročitati s kojim se problemima susreću njihovi kolege i do kojih su rješenja došli.
Sam program nastao je u jeku II. Svjetskog rata kad se mirnodopska američka industrija morala naglo preorijentirati na ratnu da bi udovoljila državnim zahtjevima. Spoznaja o tome koliko uspješno vođenje može utjecati na uspjeh cjelokupnog poduzeća održala je taj program važećim i dragocjenim do danas, pa i u predgovoru dr. Mate Babića stoji da su američki modeli poučavanja menadžmenta visokovrijedni za zemlje u tranziciji, osobito s aspekta preorijentacije socijalističke ekonomije u tržišnu.
Kako je i program višeg menadžmenta na Harvardu baziran na proučavanju slučajeva (case study), tako i knjiga obiluje brojnim primjerima, svjedočanstvima i intervjuima s menadžerima različitih profila, koji su svoja iskustva u svakodnevnom poslu podijelili s čitateljima i drugim svojim kolegama. Upravo taj način učenja je najprikladniji za tržište koje je u neprestanoj mijeni i kojem se dobar menadžer mora naučiti prilagođavati. Ipak, autor u nekoliko navrata ističe kako nije pobornik „pomodnog menadžmenta“ (imitiranja trendova koje su uveli drugi menadžeri), već zagovara da svaki menadžer mora razviti svoj osobni menadžerski stil koji mu najbolje leži.
Konkretni problemi vodstva kojima se knjiga bavi mogu se ugrubo podijeliti na: svladavanje vještina odlučivanja i motivacije zaposlenika (pa tako nisu najbolji niti menadžeri koji važne odluke baziraju isključivo na financijskim pokazateljima, niti oni koji dužnost odlučivanja guraju pod tepih) i stvaranje organizacije svjetske klase. Nadalje, knjiga se bavi i ostvarivanjem kompetitivne strategije i taktikama koje osiguravaju pobjedu na tržištu (što uključuje pregovaranje i borbu protiv konkurencije), a na kraju procesa, bitnom se pokazuje i disciplina održavanja kvalitete, pri čemu je krajnji potrošač ipak najvažnija karika u lancu i njegovo se zadovoljstvo neposredno očituje u profitu kompanije.
Evo, dakle, konačno i priručnika koji se čita u jednom dahu kao roman, ostavljajući pritom saznanja koja se svakom poduzetniku u njegovome poslu mogu pokazati neprocjenjivima.