Marketing
Slonovi i diktatori
Očajni smo… nigdje slona…Par kilometara od Divundua opet su počeli znakovi “oprez slonovi” smanji brzinu na 80 zbog slonova koji prelaze cestu. Valjda da ako ga pogodiš sa 80 imat ćeš manje oštećenja na autu nego sa 100. Već smo bili u stanju da bi išli I pješke i vukli auto za sobom samo za jednog jedinog slona, kad s druge strane ceste u bushu stoji on. Pravi pravcati slon sa svim što slon treba imati, surlu I rep I ima noge ko ona teta iz reklame za Borosane iz 80-tih. Stali smo i buljili u njega oprezno iz auta i još bi stajali da nas nije čekalo 425 km i ograničenje brzine od 80km zbog slonova koje bi izgleda ipak trebali shvatiti ozbiljno.
Morali smo preći cijeli Caprivi strip do Katime Mulino na granici sa Zambijom otkuda smo se spustili na Ngoma Bridge granični prelaz sa Botswanom. Još jedan gusto naseljeni kraj za Namibijske pojmove.
Znakove „oprez slonovi“, „oprez kudui“ ili „divlje svinje“ zamjenili znakovi „oprez krave“ što nije tako fascinantno jer to imamo I mi I to ljepše.
Granica, i eto nas u Botswani…
Što znamo o Botswani ? Država velika kao Francuska, sa jednom od najrjeđih naseljenosti u Africi.
2008 tamo je živjelo negdje oko 1,6 mio ljudi ali ima jednu od največih stopa demografskog rasta u Africi. Udaljenost od najsjevernije točke do najjužnije je 1100 km, a od najzapadnije do najistočnije je 1000km. Glavni grad Gabarone.
Prije 1960 bila je jedna od 20 najsiromašnijh zemalja svijeta. Otkriće dijamanata 1967 znatno je promijenilo tu sliku. Danas je Botswana najbogatija Afrička zemlja koja nema izvore nafte, i osim dijamanata, največi dio prihoda ostvaruje na uzgoju i izvozu govedine, i turizmu kao brzorastućoj grani. Pametnom turizmu, ne onom masovnom jer su svjesni da ako puste sav svjetski pijani agresivni i oholi šljam mogu se pozdraviti sa netaknutom prirodom, divljim životinjama i mirom.
Odmah će se nečiji alkoholom spaljeni mozak, sjetiti sprejom napisati svoje ime na prvog slona, probati jahati zebre, ševiti impale i majmune i što već. Srećom opet u nesreći, sex turizam ovdje neće zaživjeti jer je postotak ljudi zaraženih AIDS-om jako velik. Čak i na granici se djele kondomi, a kao što su kod nas reklame za uloške tamo su reklame za kondome. Uloške nitko ne šljivi.
Do 1966. godine Botswana je bila pod Britanskim protektoratom koji je sama tražila jer su se plemena koja su živjela tamo međusobno tukla.Nikada nije bila kolonija uglavnom zahvaljujući tri kralja koja su na sam spomen te mogućnosti spakirali kofere i otišli protestirati u London. Začudo je urodilo plodom neznam što su radili ali izgleda da je bilo vrlo iritantno kad su čak i pohleni Britanci odustali.
30.09.1966 Botswana je stekla neovisnost najviše zahvaljujući čovjeku po imenu Seretse Khama. On je bio unuk kralja Khame III vladara Bamangwato plemena. Nakon smrti svog oca 1925. postao je kralj u dobi od 4 godine. Na školovanju u engleskoj gdje je studirao pravo, upozao je Ruth Wilians, službenicu koja je radila za Lloyd’s. Unatoč protivljenju ostalih starješina plemena i svoje obitelji da oženi bjelkinju on je to svejedno učinio. Vjenčali su se i on je svoju prebijelu mladu doveo u Botswanu (koja se tada još uvijek zvala Bechuanaland) na opći užas i negodovanje svojih rođaka.
Spletkarenjem su ga ubrzo uspjeli poslati natrag u Englesku gdje su mu kad je jednom stupio na Englesko tlo zabranili ponovni povratak u vlastitu zemlju. Ubrzo su i Ruth spakirali i poslali da mu se pridruži. Sljedećih nekoliko godina proveli su u egzilu u Engleskoj gdje je on obolio od diabetesa. Zbog živaca valjda. 1956. tek nakon što se on javno odrekao vlasti i bilo kakve političke funkcije bilo im je dozvoljeno vratiti se u Bechuanaland. On nije mogao izdržati i 1961. ponovo se uključuje u politiku I osniva Nationalist Bechuanaland Democratic Party koja je 1965. došla na vlast a on je postaje premijer. Njegov život u egzilu dao mu je krediblitet kod Engleza da se izbori za neovisnost i još uz to ga je kraljica Elizabeta II kao bonus proglasila vitezom tj. Knight Commander of the Most Excellent Order of the British Empire. Valjda je Botswana stvarno tada bila ruglo kojeg se čak engleska htjela riješiti. Međutim…
Botswana je u razdoblju od 1966-1980 proglašena Afričkim ekonomskim čudom I najbrže rastuća ekonomija svijeta. Seretse je najviše zaslužan za to. Što bi bilo s njim a I s Botswanom da je pošlusao mamu kad mu je rekla da se ne ženi bjelkinjom, da se svirepo okrenuo I ostavio jadnu Ruth pod kukavičkim izgovorom da mu mama neda I da mora poštovati volju svoga naroda. Narod niije stajao uz njega nego ga je izdao zbog njegovog privatnog izbora. Ruth je ostala uz njega I kad je kralj bio prosijak. Koliko u cijeloj njegovoj osobnoj probjedi ima Ruth? Neznam možda je billa kučka, proračunata i manupulativna, a možda je bila divna i altruistična osoba uvijek spremna biti potpora odana i u dobru i zlu. Bilo kako bilo on je tvrdoglavo ostao uz nju i tu se dokazao kao čovjek. Nekako se pitam gdje su danas takvi tvrdoglavi muški heroji samouvjereni vlasnici svoga vlastitog života koji su branili svoj put unatoč ispruženom prstu I prijekornom pogledu svoje mame pa bila ona kraljica ili sluškinja. Unatoč volji naroda ili volji cijelog svemira.
75% Botswane je pustinja. Ostatak nije. Službeni jezici su Engleski I Tswana. Ostali nisu.
Od granice do Kasanea je nekih cca 55km i uglavnom se vozi kroz područje nacionalnog parka Chobe. On je zadnja urbana točka kad se iz Botswane ide u Zimbabwe samo da bi se vidjelo Victoria falls jer se nažalost nema po što drugo ići tamo. Osim toga nalazi se na samom rubu Chobe nacionalnog parka. Kasane nije posebno lijep, ali ima sve, bankomate, dućane, benzinske pumpe, bolnicu, par ogranaka ministartva ko zna čega. Ulicama hodaju divlje svinje, ljudi sjede po prljavoj cesti i čekaju prijevoz a prljava cesta čeka kišu. Nalazi se na obalama rijeke Chobe klima je u ovo kišno razdoblje (iako kad smo mi bili mi nismo vidjeli kišu) vlažnjikava I topla, a komarci brojni ali ljeni.
Chobe safari lodge je veliki lodge totalna suprotnost malim obiteljskim lodgeovima u kojima smo boravili do sada. Više je resort nego lodge, cijela mašinerija, totalno impersonalno. Doživjeli smo šok izazvan tolikim brojem ljudi oko nas. Nekada davno Chobe safari lodge je bio isto tako mali obiteljski hotelčić sa svega par bungalova. Malo po malo se razvijao i danas je više resort nego lodge.Čak I sobe imaju TV I klimu što malo moram priznati kvari cijeli dojam. Dobra stvar kod tako velikog lodga je što je večera buffet tipa I što počinje od 18:00 I hrana je mrak. Ražnjići od impale, razne vrste pećenki, ribe, povrća salata I deserata, neznaš što bi prije probao. A sve finooooooo! U Botswani se ne jede toliko divljač kao u Namibiji. Namibijci jedu sve čak I lavove koji su zato valjda malo sramežljiviji tamo.
Botswana je zabranila slobodni lov pa nema toga da kad ti dođe gušt odeš ubiti neku zvjerku I okreneš ju na ražnju. Tu zvjeri imaju glavnu riječ.
Na ovom području slonovi pogotovo. Ovdje živi velika populacija slonova što smo vidjeli čim smo krenuli u Nacionalni park. Išli smo na popdnevnu vožnju safari autom sa rendžerom I još dva para. Jedan je začudo mladi par mislim švedana, a ovaj drugi su Engleski hokejaši (ne tako lijep naživ za senior citizene). Čim smo krenuli evo ga slonovi, i to cijela obitelj I mislim prijatelji obitelji… Malo dalje opet slonovi, a još nismo ni ušli u park.
U parku impale kudui I za promjenu opet slonovi. Onda red nilskih konja pa majmuni pa žirafe pa opet slonovi. I tako dalje…Svaki put stanemo I gledamo, slikamo, čekamo što će nam novo pokazati.
Ima nešto u tom promatranju životinja što ljude čini nevjerovatno sretnima. Životnjiske indiskercije ne glumljene iskrene reakcije čudenja ili indiferencije, njihov svijet kojeg na kratko postajemo dio čini nas nekako boljima. Tu nema ljutnje ili razočaranja, jer zapravo nema ni pravog očekivanja. Što možes očekivati od slona nego da bude slon. I sve što napravi ti je super.Ne očekuješ da će te pozvati na ručak sa svojom obitelji I ne očekuješ da će ti recitirati sonete ili napravit kolut naprijed. Zadovoljstvo ti je vidjeti nešto što je upravo to što je. Ono izvorno. I kad se vozimo nacionalnim parkovima u potrazi za životinjama možda tražimo onaj link sa izvornim nečim što samo je I dobro je kao takvo, nastojeći preko toga dotaknuti ono izvorno u sebi što smo negdje bilo evolucijom bilo ovakvim shizofrenim životom izgubli..Možda, neznam. Uglavnom nakon 3 I pol sata ili čak više vožnje slon nam je postao domaća životinja. Stvorili smo sljedeću opsesiju Lav, ali ništa od toga za ovo popodne. Lav has left the building J ok bit će prilike gospodine lav.
Victoria falls nisu ni najviši ni najširi slapovi na zemlji ali su veličanstveni. Nalaze se na rijeci Zambezi izmeđju Zambije I Zimbabwea I otkrio ih je škotski misionar i istraživač Livingstone. Smatra se da je upravo on prvi bjelac koji je gledao te slapove sa onoga što se danas zove Livingstone island u Zambiji. Pretpostavljam da prije njega nije bio niti jedan bjelac na tom područiju ili je onaj koji je bio tamo bio slijep I gluh. Već iz daleke daljine vidiš oblak vodene pare I magle koji se diže sa mjesta gdje voda pada u ponor kojem nevidiš ni kraja. Stvarno ih ne možeš fulat. Išli smo minivanom Chobe safari lodga do granice a od tamo drugim zimbabeanskim do Vic fallsa.
Zimbabwe je danas zaostala korumpirana Mughabeova vukojebina gdje je inflacija tolika da se cijena kruha izrazava u bilijunima. Prije dolaska Mughabea na vlast, Zimbabwe je bio 3 zemlja u Africi po razvijenosti. Onda je Robi došao po svoje. Istrijebio je bjelce koji su bili vlasnici farmi ili na vodečim mjestima bilo u politici bilo u ekonomiji, uveo je korupciju, upropastio ekonmiju i pokrao što se dalo. Govori se da cijelokupni prihod od Victoria fallsa koji je značajan ide direktno njemu u džep. Jezik kojim se govori u Zimbabweu je Shona I znatno se razlikuje od Tswane kojom govore ljudi u Botswani.
Gradic Victoria falls gdje su I slapovi je cijeli podređen turizmu I taj dio zemlje je siguran za turiste.
Samo tamo svi nešto prodaju, lokalci su sretni ako nekom turistu uspiju uvaliti kabanicu ili par japanki jer je na slapovima navodno jako mokro pa da se ne bi smočili. Možeš mislit nesreće na + 30.
Ulaz na Victoria slapove košta nekih 30$ po glavi pa ti vidi kako se Robi bogati.
Posjetitelja je puno, iz cijelog svijeta. Slapovi su najmoćnijii u ovo doba godine kad je kišno razdoblje.
Ni u sušno razdoblje nisu zanemarivi. Nije tako mokro kako se prića jedino kad vjetar zapuhne vodenu maglu prema tebi ali ni to nije strašnije od pljuska koji nas je tamo uhvatio bas dok smo gledali ekipu koja skaće (bungee jumping) sa mosta koji dijeli Zambiju i Zimbabwe. Svaka čast ali ja nebi. Kanjon rijeke Zambezi je i ovako impresivan ne moram ga gledati sa srčanom aritmijom i u adrenaliskom šoku. Zovite me konzervativnom koliko hoćete.
Nedaleko od fallsa je najljepsi hotel koji sam ikada vidjela. Victoria falls hotel. Nalazi se i na listi najboljih hotela svijeta i tamo smo svratili na ručak. Hotel je izgrađen u engleskom kolonijalnom stilu sa umanikiranm vrtom I pogledom na Victoria Falls bridge I slapove od kojih se vidi samo oblak u daljini.
1948. počeli su prvi komercijalni letovi iz Engleskog Southamptona do Johanesburga. Letilo se u fazama I sve u svemu je trajalo 4,5 – 5 dana i to nekakvim flying boats avionima koji su mogli sletjeti na vodu. Cijel ruta je bila Southampton - Augusta - Cairo - Luxor - Khartoum - Port Bell - Victoria Falls - Vaaldam (Johannesburg). Slijetalo se na Zambezi rijeku uzvodno od Victoria slapova I gosti I piloti bi noćili u Victoria Falls Hotelu. Među pilotima ta stanica se zvala Jungle Junction.
To je tako funkcioniralo do nekih kasnih 50-tih kad je daljni razvoj komercionalnog letenja I aerodrome istisnuo flying boats. Ostao je hotel koji je još uvijek luksuzan kao I prije I u kojem je sačuvana patina starih vremena. Nekako kad si tamo kao da si u nekom drugom vremenu I možeš zamisliti pilote I putnike koji su tamo odsjedali. Čak je odsjela i majka engleske kraljice Elizabete II koja se tom prilikom slikala u kanarinac žutom kostimu.
U Zimbabweu smo ostali samo jedan dan, tj. od jutra od popodneva baš onaj kad se su se igrali finale kupa Afrike u nogometu. Zambija je pobjedila!!!
Post je objavljen 19.06.2012. u 11:33 sati.