Samo jednim dijelom tijela izađoh jutros na svjetlo ovog ranog proljeća, ostali dijelovi su još uvijek sakriveni noćnom tamom.
Ne bih odvojila nepotrebno tkivo i prostrla ga poput bijelog stolnjaka, već uzalud u mutnom umu tražim pravu riječ, ali mi izmiče i odlazi u jutarnju maglu.
Sa radija u autu plove neke stare pjesme i vraćaju tvoje oči u koridor sadašnjeg trenutka i kao zlatnik na dlanu ubija me sjaj tog plavog leda i ne mogu se ne zapitati, jesam li te ikada prestala voljeti?!
Otvaram dlan i vidim razlomljene linije, čije putove ne poznam niti me to zanima, a kad mi je teško u duši, uvijek se sklonim u zavjetrinu tvojih plavih očiju i tamo pronalazim svoj duševni mir.
Smisao svega je što znam, da ću te voljeti dok sam živa, iako kroz moj život prolaze druge oči raznih boja i ne ostavljaju baš trajne tragove kao što je bio tvoj – kao zlatnik na dlanu čiji sjaj ubija svaki puta kad se sjetim tvog imena.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
ova svjećica nije vezana uz objavljenu pjesmu, već je postavljena u spomen na 26.11.2015. kad je dušica moje Šuške otišla u Nebo i ta svjećica će stalno gorjeti na svakom postu, kojeg budem objavljivala, dok u naš dom ne dođe nova malena curica