Bez obzira na gomilu objavljenih radova, trebalo je vremena da se u aromaterapijskoj kulturi shvati kako postoji jedna vrsta mirte, ali da, ovisno o mjestu rasta, kemijski sastav ulja može varirati. Tu pojavu nazivamo kemotipom eteričnog ulja. Doista, mirta s Korzike daje eterično ulje plavkasto-zelene do prozirne boje, u čijem sastavu dominira spoj 1,8-cineol, stoga se naziva mirta kemotip cineol, a katkad u francuskoj starijoj literaturi i "zelena" mirta. Eterično ulje mirte dobiveno iz biljaka koje rastu u sjevernoj Africi, crvenkaste je do žute boje, drukčijeg mirisa i bogato je spojem mirtenil-acetatom, a naziva se mirta kemotip mirtenil-acetat, nekoć nazvano uljem "crvene" mirte. Priča oko ovih kemotipova kod mirte nije jednostavna, što i priliči jednoj mističnoj biljci, jer klasifikacija kemotipova dobiva se kompleksnijim izračunima od pukog promatranja kojeg spoja ima više ili manje.
Više: Mirta, eterično ulje
Post je objavljen 18.06.2012. u 20:07 sati.