Marketing
Zabrane plastičnih vrećica oštećuju okoliš
Na nagovor grupa za zaštitu okoliša financiranih od strane vatrene i slavne glumice Julije Louis-Dreyfus, grad Los Angeles zabranio je jednokratne plastične vrećice u supermarketima prošlog tjedna. Zakon je dobio dodatnu podršku dnevnih novina Los Angeles Times, koji je tog dana donošenja odluke u gradskom vijeću objavio poticajni uvodnik (i zahtjev) ne bi li vijeće izglasalo zabranu. (op.a.bloga: uvodnik LA timesa možete pogledati na sljedćem LINKU). Bez podastiranja bilo kakvih argumenata, urednik je napisao da plastične vrećice predstavljaju "ogromno opterećenje za okoliš" i da su višekratne torbe i papirne vrećice "bolje rješenje". Ovakve izjave bez dokaza široko su rasprostranjene u medijima i među grupama koje zagovaraju zabrane, iako su u suprotnosti sa znanstvenim podacima.
U 2011. godini Agencija za zaštitu okoliša Velike Britanije objavila je studiju koja je ocjenjivala devet kategorija utjecaja na okoliš. (op.a.bloga: Studija je predstavljena na ovom blogu - pogledati sljedeći LINK). Studija je pokazala da papirnate vrećice imaju lošiji utjecaj na okoliš od plastičnih vrećica, a taj se lošiji utjecaj odnosi na potencijal globalnog zagrijavanja (GWP), abiotičko osiromašenje (ap.a.bloga: iskorištavanje neživih resursa kao što su nafta, minerali i sl), acidifikaciju odnosno zakiseljavanje atmosfere i kiša, eutrofikaciju, toksičnost prema ljudima, toksikaciju pitke vode, morske vode i zemlje te fotokemijsku oksidaciju.
Nadalje, istraživanje je pokazalo da prosječni kupac u supermarketima mora pamučnu vrećicu iskoristiti od 94 do čak 1899 puta da bi postigao manji utjecaj na okoliš od utjecaja kakvog ima jednokratna plastična vrećica za istu namjenu, odnosno za prijenos iste količine potrepština. Ovako veliki broj ponovnog korištenja platnenih vrećica, dok se ne dostigne jednak utjecaj na okoliš, ovisi o vrsti utjecaja na okoliš, ali prosječno (kada se uprosječe svih 9 mjerenih kategorija utjecaja - što je čisto statistički) proizlazi da se platnena vrećica mora upotrijebiti 314 puta, odnosno u praktičnom pogledu, da bi se u 8 od 9 analiziranih kategorija utjecaja na okoliš dostigao utjecaj jednokratne plastične vrećice, platnena treba biti korištena najmanje 179 puta.
Na primjer, potrošač mora jednu te istu platnenu vrećicu iskoristiti 350 puta da bi dostigao utjecaj svih plastičnih vrećica koje bi koristio u istom razdoblju, u kategoriji toksikacije vodenog sustava. Obzirom da je malo vjerojatno da će se pamučna vrećica koristiti toliko puta (njezin očekivani broj korištenja je 52 puta) proizlazi da je u najvećem broju slučajeva, utjecaj na okoliš plastičnih vrećica manji.
Zašto je to tako? Zato jer konzumne jednokratne plastične vrećice u kategoriji utjecaja na okoliš "utrošak energenata i sirovina" značajno dominiraju. Plastične vrećice su jeftine jer koriste relativno malo energije i sirovina za svoju proizvodnju. Upravo te karakteristike čine plastične vrećice pristupačnima i laganima te čine da plastične vrećice imaju manji utjecaj na okoliš od vrećica izrađenih od alternativnih materijala kao što su papirne ili višekratno upotrebljive pamučne vrećice.
Kritičari plastičnih vrećica često tvrde da je potrebno "stotine godina da bi se razgradile", a urednici Los Angeles Times-a podupiru svoju priču sa slikom deponija ispod koje su napisali: "TRAJNA: konzumna jednokratna plastična vrećica na deponiju Calabras".
Photo by: Los Angeles Times
Takva logika ignorira stvarnost u dva ključna razloga.
Prvi razlog: današnja moderna odlagališta su općenito bezopasna, jer imaju sustav nepropusnih bazena, glineni pokrov i sustav prikupljanja i odvodnje drenažne otpadne tekućine. Kao što je 1999. prezentirano u stručnom članku u časopisu "Journal of Enviremnantal Engeniering" (Časopis za okolišno inženjerstvo), moderna odlagališta "imaju minimalni neugodni miris", "predstavljaju zanemariv problem nakon zatvaranja" i da "su ponos sanitarnog inženjerstva". Štoviše, nakon zatvaranja, odlagališta se mogu preurediti u parkove, ta komercijalni razvoj, golf igrališta, zaštićena prirodna područja, skijaške staze te zračne luke.
Drugi razlog: čak i organski materijali se na odlagalištima otpada razgrađuju stotinama godina. Mnogi ljudi su još od rane mladosti krivo informirani jer neke web stranice kao što su WikiAnswers, korporacije kao što su Disney, glavni mediji kao što su CBS raspolažu s krivim informacijama. Te krive informacije potječu iz obrazovnog sustava kao što je "Environmental Education Exchange's" u srednjoškolskim kurikulumima o recikliranju, gdje je navedeno da se papirnate vrećice raspadaju na odlagalištima za oko mjesec dana. Gotovo jednaki sadržaj pojavljuje se i na web stranici EducationWorld.com, koja je donirana od Applea, Microsofta, kao i od Encyclopedije Britannice kao jednog od najvažnijih svjetskih izvora znanja. Njihovi izvori pozivaju se na vjerodostojnost neidentificiranih "znanstvenika" koji podržavaju izjave o papirnim vrećicama i slične izjave o drugim organskim materijalima, ali znanstvene činjenice dokazuju suprotno.
Studija o odlagalištima, koja je sponzorirana od University of Arizona utvrdila je da tvrdo nabijen sadržaj odlagališta stvara neposredno okruženje osiromašeno s kisikom što sprečava razgradnju. Detalji studije objavljeni su u knjizi "Rubbish: The Archaeology of Garbage (2001) (Smeće: Argeologija otpada), gdje se objašnjava:
• "dinamika odlagališta je upravo suprotna od onoga što većine ljudi misli"
• odlagališta "nisu velike kompostane, već su veliki mumifikatori"
• "gotovo svi organski materijali" još od 1950-tih na odlagalištu u Phoenixu "ostali su prepoznatljivi: stranice iz bojanki i dalje su čitke, kore luka ostale su nepromijenjene, kao i vrhovi mrkvi, koji su također ostali nepromijenjeni"
• mnogo organskog materijala na otkrivenim staro-rimskim odlagalištima koje se tamo nalazi više od dvadeset stoljeća još nije u potpunosti razgrađeno
Sve do drugog stoljeća poslije Krista, najveći dio literature pisan je na papirusu, organskom materijalu vrlo sličnom današnjem papiru. Papirus je vrlo osjetljiv na vlagu i brzo se haba kada se s njime rukuje, ali pojedini od tih dokumenata preživjeli su tisuće godina do današnjih dana upravo zbog toga što su bili odloženi na odlagališta i na taj su način bili zaštićeni od propadanja. Kao i odbačene jednokratne plastične vrećice, i višekratno upotrebljive platnene vrećice završiti će na kraju životnog vijeka na odlagalištima i vjerojatno će tamo ostati netaknute stotine ili tisuće godina.
Još jedna često spominjana činjenica o potrošnim plastičnim vrećicama je da se one rijetko recikliraju, ali tu se zanemaruje činjenica da se najveći dio upravo tih jednokratnih plastičnih vrećica više puta koriste (40 % u Velikoj Britaniji) kao vrećice za smeće. Zanimljivo, u Velikoj Britaniji je istraživanje pokazalo da je takva upotreba jednokratnih plastičnih vrećica najmanje opterećujuća za okoliš. Na taj način, smanjuje se potreba za proizvodnjom plastičnih vrećica za smeće koje se realno samo jednom koriste.
Studije utjecaja na okoliš katkada mogu proizvesti konfliktne rezultate, ali web portal "Just Facts" ne prepoznaje niti jedan dokaz koji bi osporio glavne nalaze britanske sutudije. Studija je čak podcijenila ekološki utjecaj višekratno korištenih platnenih vrećica jer nije uključila učinke koji se posljedica njihovog pranja, što se proporuča jer mogu na sebi sadržavati opasne bakterije s ostataka mesa i druge hrane (norovirus).
Studija je također utvrdila da su polipropilenske vrećice kada se višekratno koriste za različite namjene, bolje za okoliš od jednokratnih plastičnih vrećica, a svakako bolje od tzv. "zelenih alternativa" kao što su papirnate ili platnene vrećice i torbe. Dakle, kada vlade i uprave izdaju zakonska rješenja o zabrani ili nametu na plastične vrećice s ciljem "unapređenja okoliša", oni u stvari proizvode više zagađenja.
Gospodin James Agresti je predsjednik organizacije "Just Facts" - neprofitnog instituta koji se bavi istraživanjima i objavom verificiranih podataka o javnoj politici.
Izvor: The Wall Street Journal
Post je objavljen 17.06.2012. u 20:57 sati.