Ljudsko tijelo je savršeno do njegovog najsitnijeg dijela. Sve na njemu ima neku svoju svrhu, a krajnja svrha je ponovno i samo, NOVI ŽIVOT u svim svojim oblicima, savršen ili pak manje savršen. Čovjek je kroz svoje postojanje uživao gledajući ljudsko tijelo oblikovano rukom i okom umjetnika. Ne osjećamo nelagodu kada promatramo umjetnička djela nego se divimo toj umjetničkoj izvedbi da nam samo ime autora nije ni bitno, ali njegova umješnost svakako je bitna. Pada mi na pamet Apoksiomen koji je nakon tisuća morskih godina zasjao u punom zemaljskom sjaju. Gledamo ga, divimo se, ali ne u erotskom smislu nego u smislu divljenja kako je tvorac uspio anatomski savršeno od bronce napraviti kip, običnom komadu metala udahnuti život. Mislite li da biste mogli i vi tako nešto isklesati? Ja sigurno ne jer rijetki su oni koji imaju taj dar. No, ono što danas se naziva lijepim, pristalim i simpatičnim, može učiniti svatko od nas i postati javno poznat i priznat (na žalost). Dovoljno je zadignuti majicu ili spustiti hlače i odmah ste na naslovnicama, a nerijetko vam se i dive u tom vašem činu. Mislim konkretno na naše navijač/ce i novinare koji već nekoliko dana recikliraju priču o golim navijačima.
Sise kao sise. One same po sebi nisu vulgarna pojava. Ima ih svaka žena, neka veće, neka malo manje, a najvažnije je da su zdrave. Sise imaju svoju prvu i osnovnu funkciju, a to je dojenje djeteta. Ima li išta ljepše od slike djeteta na materinoj sisi? Za mene ne, ali opet ta ista mater ako sjedne na klupicu u parku i izvadi svoju sisu da podoji dijete, najčešće se suočava s raznim podrugljivim komentarima i predrasudama. Želim reći da je u današnjem vremenu osnovna svrha sisa vulgarizirana, a ona u smislu pokazivanja, lizanja ili pak sisa kao navijačkog rekvizita, izaziva pozitivne komentare i simpatije u javnosti.
Osobno me se ne tiče što tko radi u svoje privatno vrijeme, ali me smeta to javno odobravanje kao da je to društveno prihvatljivo ponašanje. Ne mogu, a da se ne sjetim mladih ljudi, kako god to izlizano zvučalo i primjer koji im se pruža. Sa slučajem "golih navijačica" je uistinu poslana kriva poruka u javnost. Ne zagovaram linč, ali zagovaram da intima ostane intima, a ne javna stvar. Konačno, svaki bi se djelatnik državne službe trebao obvezati na etički kodeks, ali onaj koji se odnosi na današnje vrijeme, kada se se sve snima, dokumentira i dijeli. Više nije bitna dužina suknje, boja sakoa ili pušenje, sada je bitno javno istupanje, što internet svakako jeste. Za svako kršenje tog istog kodeksa bi trebala slijediti i određena kazna i odgovornost pa se vi dragi onda slikajte ili na stickovima nosite svoje golišave slike iz privatne arhive riskirajući tako da ih netko možda otuđi.... pazilo bi se sigurno više.
Konačno, "suvremeni nagon" dokumentiranja i objavljivanja svakodnevnih ljudskih gluposti, a koje se uredno provlače kroz javne medije je postalo zamorno i dosadno za iole ozbiljnog čitatelja. Možda je zbog toga Vjesnik i propao, a Novi list je na rubu...
Post je objavljen 17.06.2012. u 08:53 sati.