Cijenjeni D.,
Moje simpatije za neku lijevu ili desnu politicku stranku iscezle su u onim jos vremenima kada sam pred pedeset godina nabasao na Sociajlisticku radnicku partiju Amerike, jer sam tek tu spoznao da su sustinjski obje identicne. Njihova borba za vlast na zivot ili smrt, jednako vodi njihovom krajnjem cilju: uspostaviti milom ili silom takozvane vrjednote koje iskljucivo predstavljaju vlastite politicke, kulturne ,moralne i eticke drustvene norme, i koje nisu nista drugo do njihovih stranackih uskih interesa. To se nazalost odnosi i na sutrasnje grcke izbore. Proslo stoljetna iskustva avetski nas vode tom zakljucku. „Politika bez politicara“, koju zagovara tamosnja ljevica, kontradiktorna je sama po sebi, tim vise sto nije dovoljno rasclanjena da bi bila jasna. A upravo se o tome radi. Kako god da se postavi, nikako da se ona uhvatati ni za glvu, ni za rep. Te kako bi eventualnim sticanjem vlasti sebi obezbjedila sto vise manevarskog prostora na manipulativnom majmunisanju cjelokupnim narodom jedne zemlje. Politika nije matematika, pa upravo u tom brlogu lezi zec i danasnje grcke ljevice. Dvadeseto je stoljece ostavilo iza sebe suvise gorke spoznaje da bi bile iznova ponavljane. Ponovit ce se nazalost i ponavljati sve dodle dok nadvecinski narod jedne zemlje ne odluci preuzeti vlastito kormilo u svoje ruke, te izaci na izbore glasajuci sam za sebe. Danas je to moguce ne samo u jednoj velikoj Grckoj,vec diljen razvijenog svijeta, u kojem su civilizacijski uvjeti posma razvili svoju tehnolosku sposobnost da se obezbjedi opce izobolje za sav ljudski rod. Slijedom toga da se jednokratno proglasi republika rada, te odjednom posve eliminisu sve forme klasne nejednakosti, njenih drzavnickih, vojnih i policijskih sila.Na njihovo mjesto da se konacno ustali ekonomska organizacija, iskljucivo administravne naravi i bez ikakvih vladarskih ingerencija.
No, sa grckom slavnom povijescu nikako ne valja gubiti nadu za njen kontinuitet.
Post je objavljen 17.06.2012. u 00:08 sati.